Novo na blogu


Zvjezdana Šantek – Izleti u prirodu (5) Prema Puntijarki 
Piše Zvjezdana Šantek /28.11.2011./
Lijep pozdrav Zvonku, čije nas žive i iskrene priče iz djetinjstva i mladosti uvijek razvesele. Svaka Zvonkova priča je poput prigorskog „Amarcorda“ svoga vremena. Za one koji ne znaju, „Amarcord“ je odličan Fellinijev film iz 1973., radnja se zbiva tridesetih godina prošlog stoljeća u malom talijanskom gradiću. Lijepo od Zvonka da se toliko potrudio i pronašao stare fotografije iz vremena gradnje žičare, kao i fotografiju bolnice „Brestovac“ u punom sjaju… dalje>>>

Poštovani,  /27.11.201./
tek sam danas vidjela da ste na blogu pisali o mom pradjedu Stjepanu Komušaru i njegovoj kovačnici i samo sam Vas htjela pohvaliti! Odličan post!
Lijep pozdrav, Marija Vugrinčić

Kak je negdar bile (4.dio) 1/ Voda vodice, 2/ Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme
Piše Zvonko Šimunjak /26.11.2011./
Kada je žičara bila gotova nahrlila je cijela Hrvatska na Sljeme. Više ljudi na Sljemenu nego na Trgu Republike. Na „Puntijarki“ ili pri „Kolariću“ nisi mogao dobiti mjesta. Fantastična vremena za sljemenske ugostitelje. Danas Miki jedva spaja kraj sa krajem. Možda bi trebalo uzeti harmoniku i zasvirat kako se nekad sviralo.dalje>>>

Inicijative, prijedlozi i zahtjevi    Knjiga o Markuševcu 
Piše Ivka Ježić /25.11.2011./
Pozdravljam ideju gospodina M. Tota o imenovanju jedne ulice u ime A. Širole. Bista bi ukrasila Trg Sv. Šimuna ili bilo koje drugo prigodno mjesto. Mene osobno jako bi obradovala realizacija objave knjige o Markuševcu. Vrijedni i marljivi sakupljači povijesnih materijala prof.Horvatić i Ivan Ročić objavili su na blogu jedan kratki prilog. Tisak knjige u lijepom formatu i na kvalitetnom papiru košta puno novaca. dalje>>>
Pogledajte dvije nove stranice buduće Knjige o Markuševcu, poglavlje 10. Grbovidalje>>>

Inicijative, prijedlozi i zahtjevi    Andrija Širola i Vid Ročić 
Piše Mirko Tot /24.11.2011./
Pokojni Andrija Širola, tribun, prosvjetitelj, i začetnik mnogih kulturnih i civilizacijskih ideja, čovjek bez moralnih mrlja, kojemu do danas nije poklonjen niti jedan kutak njegovog zavičaja. Dovoljno je vremena prošlo od njegove smrti i uvjeren sam da ne bi napravili nikakvu grešku darovati mu ulicu njegovim imenom. Današnja ulica Štefanovec bila bi lijepi poklon nas mještana njemu, kao sjećanje i zahvala čovjeku koji to zavređuje…dalje>>>

Portreti naših mještana   Biciklistička legenda Vid Ročić (2)
Piše Ivan Ročić /23.11.2011./
Fotografije prikupili: Ivan Ročić, Stjepan Horvatić i Zdenko Kahlina
Kad najednom, na cestu izleti neka žena s djetetom, ravno u prvi kotač od Vida Ročića. Pao je ko vreća cementa. Došao sam do njega i počeo ga dizati, govoriti mu ajde Vida, još malo do cilja. Nije me čuo. Kolima hitne pomoći prevezen je u Kairsku bolnicu.Kada je u bolnici Vida došao k svijesti tražio je da ga prebace u hotel u kojem smo bili smješteni. Nije bio dugo s nama, prebacili su ga ponovo u bolnicu i tamo je umro. Svi smo plakali. To je bila najtužnija turneja za sve nas. Veliki gubitak za jugoslavenski biciklizam. Još smo trebali voziti u Libiji i Grčkoj, ali to je bilo otkazano, jer smo se svi željeli što prije vratiti kućama. /A.M./    dalje>>>

A. Kirin Iz bilježnice moga djede   Nešto za dušu (2)
Napisala Ivka Ježić /23.11.2011./
Naše stihove, naš pjesmice koje smo pisale u spomenare, uljepšavale smo sa raznim materijalima. Novaca i mogućnosti nabavke nekih materijala bile su jako skromne. Sakupljale smo staniol papir, omote od bombona, sve što se moglo u tu svrhu iskoristiti. Jedno vrijeme bilo je u modi čupkati mucice od vunenih odjevnih predmeta, raznih boja a od njih smo radile cvjetiće. Živo cvijeće stavljale smo između listova knjiga da se osuše, bila je to lijepa dekoracija. Svaki novi prilog u spomenaru bio je izložen najstrožim kritikama, naravno i tračanju.  dalje>>>

Zvonko Šimunjak – Nostalgija (3)   Stara staza
Piše Zvonko Šimunjak /22.11.2011./
Zvjezdana je napisala lijepi prilog o bolnici „Brestovec“. Ivka se prisjetila svoga vremena provedenog na Brestovcu, a mene su podsjetile na moje rano djetinjstvo, na ta jedan dan moje mladosti sa kraja 50-tih, kad je mene i mog brata Branka naš otac poveo na Medveščinu da nam pokaze medje naše šume. Tada smo na povratku spuštajući se prema Gračanima prolazili pored lijepog kompleksa bolnice Brestovac, a otac nam je, onako usput, ispričao priču o jednom dogadjaju sa početka pedesetih vezanom uz bolnicu i njezine stanovnike, od tuberkuloze oboljele, sa malo izgleda na ozdravljenje …   dalje>>>

Zvjezdana Šantek – Izleti u prirodu (5) Jesenska šetnja šumom
Piše Zvjezdana Šantek /21.11.2011./
Nakon nekoliko lijepih, mada prohladnih jesenskih dana, zadnjih nas dana obavija gusta magla, mraz i hladnoća. Ista takva magla, ako ne i gušća, spušta se s političkih visina i taloži se nad glavama običnog puka. Zamagliti, zamutiti, ocrniti političke protivnike; već uobičajen način komunikacije političara koji se smješkaju s retuširanih plakata svojih stranaka u predizborno vrijeme.  dalje>>>

A.Kirin Iz bilježnice moga djede, priče za velike i male  Nešto za dušu (1)
Napisala Ivka Ježić /20.11.2011./
Drage cure, draga Ana! „Spomenar smo imale sve, dečki su nam se zbog toga rugali i cerekali. Neki dobri dečec bi nešto napisal i narisal. To smo strogo držale u tajnosti, koliko je to bilo moguće, inače bi ga nazvali babcem. Spomenari su bili naš facebook, naši izrazi simpatije, nešto romantično. Sa velikim nestrpljenjem i znatiželjom čekala bih povrat, kakav crtež i koju pjesmicu. Bili su to crteži, prava remek djela, narisana sa puno ljubavi.„dalje>>>

Težački život nekad i danas  Bivša Komušareva kovačnica u Markuševečkoj Trnavi (Priča druga)
Sastavio Ivan Ročić / Građu prikupio Stjepan Horvatić /19.11.2011/
Slike iz albuma obitelji Vugrinčić
Ovo je nastavak  priče o davno preminulom najboljem kovaču Podsljemena, Stjepanu Komušaru  i njegovom unuku Darku Vugrinčiću koji se još ponekad zaigra originalnim kovačkim alatom svojega djeda.
Kovač Stjepan Komušar je pedesetih godina prošlog stoljeća iz Bidrovca preselio kovačnicu u Markuševečku Trnavu kod Horvatića. Nakon njegove smrti posao u kovačnici preuzeo je suprug njegove kćeri Darinke.   dalje>>>

Težački život nekad i danas   Kovač Stjepan Komušar (3)
Piše Ivka Ježić  /19.11.2011/
Kovač Stjepan Komušar po pričanju mojih roditelja izučio je zanat u Beču. Umro je negdje oko 1965. godine. Kovačnicu je imao u Trnavi preko puta današnje gostionice “Lorko”. Dobro se ga sjećam, jer sam se bojala, ne njega, nego priča koje su kružile o njemu.  U ono vrijeme on je bio obrazovaniji više nego mnogi mještani. Ljudi su u to doba vjerovali u coprije i vureke. Imao je i veliko znanje i poznavao je učinkovitost ljekovitih biljaka. Kada bi se blago razboljelo ili netko mislio da je ocopran znao je Komušar u svakom slučaju pomoći. Ljudi su u to vjerovali i to bi im pomoglo…  dalje>>>

Da se ne zaboravi   NK „Prigorje“ u osamdesetima  (Priča druga)
Piše Ivan Ročić / Građu prikupio Stjepan Horvatić  /19.11.2011./
Slike iz albuma obitelji Franje Novosela
Zahvaljujući susretljivosti obitelji  Franje Novosela, prvog predsjednika NK Prigorje, došli smo do slika na kojima je na poleđini komentare pisao sam Franjo. Uz male preinake urednika komentari  i slike su preneseni  na blog.  dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način  Sadašnjost i upitna budućnost
Piše Mirko Tot /18.11.2011./
I dok sadašnja opozicija čeka na red za pregled rezonancom, da bi birači doznali jesu li zdravi ili bolesni, zvono na zagrebačkoj katedrali otkucava četiri puta visokim tonom a zatim oktavu niže sedam puta. 4. prosinca 2011. u 19:00 sati građani Hrvatske ponovno dobivaju vladu koju su sami izabrali i zavrijedili! dalje>>>

Ivka i Franjo Ježić   Humanitarni rad za vrijeme Domovinskog rata (4.dio)
Piše Ivka Ježić /18.11.2011./
Rat je već bio zahvatio veliki dio Republike Hrvatske i potrebe su bile sve veće i složenije. Od Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske dobili smo poziv sa molbom i upitom kako i čime zbrinuti ranjenike na ratištima. Transport ranjenika u mnogim slučajevima bio je otežan ili nemoguć. Postojeće pokretne bolnice ostale su vrlo brzo bez potrebnih instrumenata i sanitetskog materijala. dalje >>>

Marijan Kravaršćan-Naš Markuševec   Knjiga naš Markuševc (1.dio)
Piše Marijan Kravaršćan /17.11.2011./
Profesorica je djevojčicama predložila da na temu ŽIVOT NEKAD I DANAS izaberu MARKUŠEVEC. I tako je nastala ova mala knjiška prezentacija…   dalje>>>

Marijan Kravaršćan-Naš Markuševec   OKUD Prigorec negdje u Slavoniji početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća
Piše Marijan Kravaršćan /15.11.2011./
Evo za početak nekoliko slika koje sam skeniral s starog negativa (slikano s aparata mog pokojnog oca Marka Kravaršćana), a snimljene su negdje u Slavoniji početkom sedamdesetih, možda 1970., znam samo da nisam išel u školu, znači prije 1974. godine.    dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način    Zaruke i samo zaruke
Piše Mirko Tot /12.11.2011./
Ni sami ne znamo koliko nas svadbi čeka 4.prosinca. Rastrčali se prosci čitavom Hrvatskom, ali nikada kao do sada sa Mladenkom na čelu. Tako lijepa, zgodna i izfrizirana a zaručuje se sa svakim. Bez imalo ukusa kod odabira mladoženje politički bi legla sa svakim… dalje>>>

Portreti naših mještana    Svećenik Mirko Ročić župnik markuševečki od 1937. do 1947. g.
Piše Ivan Ročić /12.11.2011./
… godine 1937. dolazi za župnika u Markuševec. U Markuševcu službuje 10 godina od 1937. do 1947. a potom odlazi u Bosiljevo gdje je ostaje punih 18 godina sve do umirovljenja 21.01.1965. godine. Svećenik Mirko Ročić bio je blage i vedre ćudi. Volio je svoj puk. Bio je omiljen među župljanima, družio se, žalovao i veselio se s njima. dalje>>>

Svakodnevnica (3)   Ko to veli da Šimuncani ne vole svoje antifašiste?
Piše Zvonko Šimunjak /11.11.2011./
Poglečte i spomenik je okićen i lampuši su zapaljeni. Dobro ovo je snimljeno drugi dan poslije Sisveta, al hajde nemojmo biti tak sitničavi i reči:  “Zakaj to nisu lijepo očistili prije Sisveta, pa bi za Sisvete “Trg svetog Šimuna zgledal malo pospremljen”. Ili pak: “Zakaj to nisu zriktali onda kad su se ljudi ovdje na blogu požalili?”  “Zakaj, zakaj prosim Vas lepo?” morete Vi tu mrmljat kolko hoćete … dalje>>>

Zvonko Šimunjak – Nostalgija (3)   “Bok vidimo se na groblju”
Piše Zvonko Šimunjak /10.11.2011./
Čujem po govoru da su domaće. Vidim svojim oslabljenim vidom da su u punom cvatu svojeg života, a moje misli nisu misli jednog starca. Grehota bi bila da ih napišem, ali misliti nije grijeh. Usprkos svemu tome ta jedna rečenica: “Bok vidimo se na groblju” usjekla se u mene i potakla me na razmišljanje, filozofiranje, tumačenje običnog pojma u različitim okolnostima. dalje>>>

Mirko Tot – Moji strastveni hobiji     Pilot – Mirko Tot !
Piše Ljubica Pošćić /10.11.2011./
Na vrijeme smo stigle na aerodrom i sa terase promatramo nebo i evo ga, mali aviončić spušta se na pistu, pristaje blizu zgrade i stvarno izlazi najprije pilot – Mirko a zatim njegov kopilot iz aviona, nevjerojatno nije bila šala to je stvarno bio on.  dalje>>>

Ivka i Franjo Ježić    Humanitarni rad za vrijeme Domovinskog rata (3.dio)
Piše Ivka Ježić /09.11.2011./
Kada ste osobno involvirani i kada vidite i znate koju prognozu i na kraju koju budućnost imaju ranjenici /pacijenti ne možete ostati ravnodušni. Pozivi za pomoć stizali su svakodnevno…  dalje >>>

Požrtvovnost iseljene Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata
Piše Mirko Tot /08.11.2011./
Mišljena sam da nije bilo niti jednog Hrvata diljem svijeta koji nije na bilo koji način pomogao ugroženoj domovini. Neki manje neki i jako mnogo. Sakupljali smo sve. Od sanitetskog materijala, konzervi sa hranom, gas-maske, odjeću, najnužnije živežne namirnice, sredstva za pranje i čišćenje, a i novac za naoružanje. Mnogo tih stvari završilo je u krivim rukama i na tržnici Dolac. Neka im bude na duši, ako je imaju… dalje >>>

Težački život nekad i danas   Kovač Stjepan Komušar
Piše Ivan Ročić  /07.11.2011./
Stari zanati da se otrgnu od zaborava
Ovaj puta ispričati ću vam priču o jednom kovaču, o kovaču koji je bio mnogo više od toga. Riječ je o Stjepanu Komušaru (rođen krajem 19. stoljeća, umro sredinom 20. stoljeća) koji je imao kovačnicu u Bidrovcu. Kovačnica se nalazila neposredno uz obiteljsku kuću, na cesti prema Površnici, u kojoj je do 1945. godine bio i dućan, i gostionica i pekara. dalje>>>

Ivka i Franjo Ježić   Humanitarni rad za vrijeme Domovinskog rata  (2.dio)
Piše Ivka Ježić /06.11.2011./
Zaprepašteni vijestima koje su svakodnevno stizale iz domovine nismo mogli ostati ravnodušni. Odlučili smo u tren oka da moramo pomoći i da moramo sudjelovati. Ne možemo mirno sjediti na sigurnome dok naš narod gine za stvar koja je i nama od važnosti…      dalje >>>

Pohvala obitelji Kravaršćan!
Svakako treba pohvaliti prekrasan prilog obitelji Kravaršćan. Cure su zaslužile peticu sa zvjezdicom. Sretna sam kad vidim da osobito mladi ljudi pokazuju interes za kulturu našega kraja. Svojeg podrijetla ne smije se sramiti a zašto i bi. Markuševec ima bogatu kulturnu baštinu. Ideja o osnivanju muzeja je odlična i uvjerena sam da realizacija nije nemoguća.
Lijepi pozdrav i svako dobro, Ivka Ježić

Marijan Kravaršćan – Naš Markuševec
Piše Marijan Kravaršćan   /04.11.2011./
U Osnovnoj školi Vjenceslava Novaka moje cure su pohađale Učeničku zadrugu koju je do umirovljenja vodila profesorica Vesna Stančin. Profesorica je mojim curama predložila da na temu ŽIVOT NEKAD I DANAS izaberu MARKUŠEVEC. Ja sam pomagao, koliko sam imo vremena, sve njih razvažat po Markuševcu, a učenice 5. b. razreda Antonia Kravaršćan i Marina Aust te profesorica Vesna Stančin su iz prikupljenog materijala napravile prezentacije u audio- video i Powerpoint obliku.  dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način   Neizlazak na glasovanje uvijek ide u korist onih koje ne želimo 

Piše Mirko Tot /02.11.2011./
Naravno da je svakoj političkoj stranci životni cilj osvojiti apsolutnu većinu, ali ne znam dali je to idealno za dobrobit naroda. Neizlazak na glasovanje uvijek ide u korist onih koje ne želimo, a nažalost veliki broj građana to do danas nije shvatio…   dalje>>>

Svakodnevnica (3)  Puno pričaju i obećavaju a od toga ništa
Piše Ivka Ježić /31.10.2011./
Nadstrešnica i klupa na autobusnoj stanici izgledaju tužno, da ne kažem ruglo. Sada pred izbore mogao je gradobačelnik Bandić to malo urediti. Uvjerena sam da nepristojna i bahata komunikacija naših političara ide svima nama na živce. Puno pričaju i obećavaju a od toga ništa. Ništa ne znaju, ničega se ne sjećaju i sve su zaboravili. Zaboravili su i na nas u Markuševcu, naše probleme i naše potrebe.  dalje>>>

Zbrda zdola  – Na Gorščici obnovljena kućica od sijena
Piše Zvjezdana Šantek /30.10.2011./
Ivan je danas bio sam na Gorščici pa je fotografirao potpuno obnovljenu (mada još nije sasvim završena) kućicu od sijena koju je Jura izradio. Odlično izgleda, a uloženo je puno truda, volje i naravno, drvene građe… Ljudi razgledavaju i svima se sviđa …  dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način   HDZ 
Piše Mirko Tot /28.10.2011./
Sada kada ih je sustigla stvarnost svi su drugi krivi osim njih samih. I javna glasila, i nedomoljubna opozicija čak i baba Roga. Mislim da bi im povratak u “Baraku” kako razumno zaključuje predsjednica, koristio da se otrijezne …  dalje>>>
Svakodnevnica(3) Ljudi bez svijesti i savjesti
Piše Zvjezdana Šantek /26.10.2011./
Drago mi je da je gospođa Ivka Ježić ukazala na problem s kojim se dugi niz godina svi u našem kraju, pa i daleko šire, suočavamo. Problem odlaganja otpada … U Hrvatskoj smo, nažalost, zadnjih godina upravo bombardirani sa svih strana bezobrazlukom, nemoralom, korupcijom, primitivizmom i nemarom u svim sferama javnog i političkog života, pa tako nije čudno da se prirodi i zaštiti šuma i voda pridaje tako malo pažnje. dalje>>>

Svakodnevnica Ne znam, ne razumijem zašto to pojedini ljudi rade

Piše Ivka Ježić /25.10.2011./
Ušli smo u šumu na Ferovcu da naberemo malo kestena, kestena jako malo ali zato najlon vrećica, flaša i drugog smeća jako puno. Drveća su na mjestima do zemlje bezdušno porušena. Ne znam, ne razumijem zašto to pojedini ljudi rade. dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način    Dragi Barba Luka!
Piše Mirko Tot /23.10.2011./
Divim se i cijenim Vašu spremnost i lojalnost spram Vašeg prijatelja Sanadera, ali me zanima, jeli ste prije nego ste svoju imovinu stavili na “sve ili ništa” porazgovarali sa svojom obitelji da shvate koliki ste Vi ustvari hazarder, a pokojni Krleža to zove nasrečuhitac… Zato dragi Barba, bude li Ivo osuđen zbog djela kojima ga terete i Vi mu i poslije toga ostanete prijatelj, vrijedi ona stara:” Reci mi tko ti je prijatelj da znam tko si ti”. Kriminalac! dalje>>>

Izdvojeno Knjižno izdanje knjige o Markuševecu i Podbrežju (Podsljemenu)
Prof. Stjepan Horvatić i bloger Ivan Ročić pripremaju samostalno, nažalost bez ikakve novčane pomoći sa strane, knjižno izdanje monografije knjige o Markuševecu i Podbrežju (Podsljemenu).
Zahvaljujemo svim suradnicima koji su prilozima obogatili blog Markuševec, njihovi prilozi će se naći na stranicama knjige. Posebna zahvalnost stalnim suradnicima: Zvjezdani Šantek, Zvonku Šimunjaku i Mirku Totu.      dalje>>>

Svakodnevnica (3)  Gljivarijada u Stubakima
Piše Zvjezdana Šantek  /21.10.2011./
Nakon stručnog pregleda i analize  gljiva, glavna pouka  je: Berite one gljive koje dobro poznajete i berite kvalitetne gljive; što će vam ona slabe kvalitete da vam pokvari okus jela?  Za ljude koji ne poznaju gljive, a upuštaju se u branje, savjet: prvo berite gljive sa osobom koja ih poznaje i u koju imate povjerenja. Učite, gledajte u knjigama i uspoređujte. Ne moramo svaku gljivu strpati u lonac… samo svaku kvalitetnu  i ukusnu. dalje>>>

Izleti u prirodu (4) Stigla je jesen...
Piše Zvjezdana Šantek /16.10.2011./
Nakon dugog, toplog ljeta stigla nam je jesen. Dugotrajna ljetna suša ostavila je traga na plodovima jeseni. Gljiva nema, a kestena je puno manje nego prošle godine; da se primijetiti da su „ježice“ sitnije, kao i to da ih na pojedinim stablima kestena ove godine i nema. No, za par puta ispeći ili skuhati, kestena se uvijek može naći i nabrati… dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način Trg maršala Tita
Piše Mirko Tot /14.10.2011./
Sve veća i glasnija armada, poneki i bivši članovi saveza komunista na spomen Titovog imena kao da hoće isprati svoje stare grijehe, pridružuju se ostalima koji bi komunista Titu najradije sasjekli nasitno, prožvakali i ponovno ispljunuli. Neka u Zagrebu obnove pamćenje oni, čije su suze /i moje/ poplavile grad kad se na Zapadnom kolodvoru otpjevala “Fala”. Danas se toga skoro nitko ne sjeća” čak što više, ima sve više ljudi koji to niječu… dalje>>>

Zbrda zdola Lugar Jura na Gorščici sagradio kuću u stogu od sijena
Na podu su parketi, zidovi su drveni a jedini namještaj je krevet pa kuću često pohode mladi ljubavnici.
Pokosio sam livadu i nisam znao što bi sa sijenom pa sam sagradio kuću, kaže Jura…dalje>>>

Izvan okvira, društveno-političke teme na drugačiji način Crkva i Međugorje 
Piše Mirko Tot /08.10.2011./
Crkva već 30 godina ne zna kamo da smjesti Međugorje. Stvar je prilično zapetljana. Osporiti šestorici mališana da su “vidjeli” Gospu i time razočarati tisuće koji u to vjeruju, a usput pokvariti dugogodišnji trud sposobnih hercegovačkih franjevaca, kojima je pošlo za rukom da iz “viđenja” naprave pravi brend. MEĐUGORSKU VEGETU. dalje>>>

Grb Markuševca

Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) Grb Markuševca
Piše Ivan Ročić /07.10.2011./
Dok Svetošimunski, odnosno Markuševečki muži razmišljaju kako da nacrtaju „grb“ svog mjesta, profesor, ing. Stjepan Horvatić, poznati Bidrovčan, već je davno nacrtao grb ,Svetog Šimuna, odnosno Markuševca i to čak u 28 varijanti. Markuševečki župnik Zlatko Golubić i Crkveni odbor imali su tešku zadaću izabrati samo jedan od 28 prekrasnih predloženih grbova. Naposljetku izbor je pao na ovaj grb prikazan na slici lijevo. U nastavku pročitajte cjeloviti tekst Darovnice grba crkvi Sv. Šimun i Juda Tadeja…dalje>>>

Hallo Zvonko! Markusevecki grb /05.10.2011./
Markusevecki grb je prva liga. Narisal si ga bez konkurencije, prava fora. Otkrio si jos svoj jedan talent. Ideja je jedinstvena ali ruku na srce, malo bi ga trebalo izbiksati. Ja nazalos neznam risati. Drugarica Kresic me uvijek spotala i rekla da su moje slike katastrofalne. Mi smo vec u Hrvatskoj 8 mjeseci. Nismo pozalili da smo se vratili. Doma je sejene najljepse.
Zeim tebi i tvojoj obitelji svako dobro, Ivka Jezic

Branko Lukačin – Moj dragi zavičaj Prezimena Markuševečka
Piše Branko Lukačin /05.10.2011./
Svatko nekaj napiše, a ja nisam dugo niš! Ipak pratim događanja na blogu i skupljam građu. Puno se piše o Markuševcu i Trnavi , Zvonko piše o coprnicama, a ja se pak prisjećam naših starih Markuševečkih prezimena: Benšek, Jurin, Krot, Kurek, Šimunjak, Lukačin, Puntarić, Šelendic, Kota i td… dalje>>&gt

Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) Grb Markuševačke Trnave
Piše Mirko Tot /03.10.2011./
Kaj se našeg grba tiče, grba Markuševačke Trnave, opet se vidi da smo stoljećima pred vami iz Markuševca. Dok se Markuševčani dogovaraju kakvog grbeka hoćeju imati, a vidim po pisanju Zvonka kaj sve hoće narisati, i coprnice, i sekire i kaj ja znam kuj još, dok već mi u Trnavi bume organizirali Olimpijske igre… dalje>>>

crkvaPovijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) Markuševec – povijesni pregled 
Piše Ivan Ročić /30.09.2011/
Povijesnu građu sakupio Stjepan Horvatić
Povijest Markuševca pretežno je vezana uz povijest Župne crkve Sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Ivan, arhiđakon gorički i kanonik zagrebački, veli za žitelje svetošimunske, da ih je utemeljitelj biskupije zagrebačke, kralj Ladislav godine 1325. poklonio Kaptolu zagrebačkom poput robova. Nema sumnje, da je kaptol za duševni spas svojih kmetova podignuo već vrlo rano ovdje župu, pa se spominje u popisu župa god. 1334. pod imenom ,,ecclesia sanctorum Simonis et Jude apostorum de submontibus.” dalje>>>

Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) Prijedlog za grb Markusevca
Piše Zvonko Šimunjak /29.09.2011/
Kak ste imali prilike videti, Trnovcani su si narisali grb. A zakaj ga Markusevcani nebi onda iste imeli?  Sad sam se i ja male zamislil i spram pravila heraldike se pritem pital: “Kaj see to Markusevec ima, a drugi nemaju? -ili se pak toga sramiju pa to ne zele potaci.“ Da bi se na tako maloj povrsini, jednog grba,mogle istaci se te osebine nasek kraja, moral bi nas grb imati velicinu „Seljecice“. Za to sam se ja skoncentriral samo na par unikatnih stvari i vrlina naseg kraja i ljudi…dalje>>>

Svakodnevnica (3) Prilozi su fantastični, interesantni i poućni
Pohvalili nas Ivka i Franjo Ježić /28.09.2011./
Ovim putem bih pohvalila Vas i naše vrijedne suradnike bloga. Prilozi su fantastični, interesantni i poučni. Žalosno je vidjeti ruševinu ili ono što je ostalo od bolnice Brestovac. Ja sam kao mlada učenica bila na praksi u bolnici Brestovac 1965. god. Nažalost takvih ruševina ima puno. Sjetimo se samo naše stare Pučke škole u Markuševcu koju su tako bezdušno srušili! dalje>>>

Svakodnevnica (3) Brestovac
Piše Zvjezdana Šantek /25.09.2011./
Sanatorij „Brestovac“ koji se nalazi na obroncima Medvednice bio je namijenjen liječenju bolesnika koji su bolovali od plućnih bolesti. Brestovac je otvoren 1909.godine i jedna od prvih pacijentica koje su se liječile u ovom sanatoriju bila je Ljerka Šram, glumica i velika ljubav, smrtno zaljubljenog, mladog liječnika i novinara Milivoja Dežmana… dalje>>>

Zvonko Šimunjak-Nostalgija(3) Kak je negdar bile 3. dio
Piše Zvonko Simunjak /24.09.2011./
Kršić Drago Kršo sa svojim školskim kolegicama na Bundeku 1960.
Ovo je generacija 1945 godište. Pogledajte koliko zrelosti kod ovih 15 godišnjih djevojaka. Sa 20 godina su bile već sve udane i imale su djecu. Evo imena tih šimunskih ljepotica: Bara Kelek, Bara Šimunjak, Ivka Špoljarec i do nje Slava Šelendić Šprlja. Ispred njih se ispružila Miss Markuševca i okolice Ivka Vlahović.dalje>>> 

Stjepan Horvatić – Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) Grb mjesta Markuševečka Trnava
Piše Ivan Ročić /22.09.2011/
Prema starinskom zapisu grb Markuševečke Trnave nacrtao prof. Stjepan Horvatić
Na vrhu štita, u sredini ravnine nalazi se kalež i križić, a sa lijeve strane uz lijevi rub štita crvena, a s desne strane uz desni rub štita plava vrpca. Ispod štita u oker i smeđoj boji stoji lenta, u njoj je ispisano ime Markuš. Trnava… dalje>>>

Poziv na druženje bivših učenika Pionirskog grada i ljubitelja Pionirske željeznice
Piše Nikola Taboršak /19.09.2011./
U subotu, 1. 10. 2011. u 16:00 sati održati će se druženje bivših učenika Pionirskog grada i ljubitelja Pionirske željeznice svega što su oni nekada predstavljali prije nego li su došli u nemilost grada Zagreba. dalje>>>

Svakodnevnica (2) Slike barokne kapelice Gospe Anđelske u Markuševcu
Piše Josip Zdešić /18.09.2011./
Šaljem vam nekoliko slika naše,svima nam drage barokne kapelice Gospe Anđelske u Markuševcu. Također možete vidjeti par fotografija ispred župne crkve Sv. Šimuna i Jude Tadeja. Slike su snimljene na Anđelsku nedjelju 04. 09. 2011.dalje>>>

Nova rubrika Markuševečki pjesnici /16.09.2011./
Blog Markuševec je otvorio novu temu posvećenu našim pjesnicima amaterima. Ovim putem pozivam čitatelje bloga da pošalju svoje pjesničke priloge, svi će biti objavljeni. Rubrika Ivan Cik Pajica dopunjena novim pjesmama. Novo – u post su dodani pjesnici Josip Kobasić Švrćo i Ivka Ježić Hadžić. /urednik IR/dalje>>>

Zvonko Šimunjak-Nostalgija(3) Kak je negdar bile (2.dio) – Zagreb šezdesetih 
Piše Zvonko Šimunjak /15.09.2011./
Položi Žuti nekak vozačku, nakon ljeto dan škole, i kupi si polovnoga “Fiću”. I tad ti se on prvi dan poveze v Zagreb da napravi jednu rundu, onak za probu da se malo istrenira. Vozi on prek Štefanovca za Maksimir pa Kvatrić, Vlaška, onda na Zvijezdu do Tunela pak nazaj doma k Đuranu… dalje>>>

Portreti naših mještana Ivan Cik Pajica Nesretni pjesnik vedra duha
Piše Ivan Ročić /14.09.2011./
Jednom u razgovoru s Stjepanom Horvatićem, sasvim slučajno, priupitao sam ga, koji bi to Ivan Cik mogao biti koji tako lijepo recitira na lokalnim radio postajama i dobio iznenađujući odgovor „To je naš Bidrovčan, Ivan Cik Pajica, nedavno mi je poklonio dvije knjige poezije, donijeti ću ti ih da ih pročitaš.“ … dalje>>>

Zvonko Šimunjak-Nostalgija(3) Kak je negdar bilo (1.dio) – Zagreb šezdesetih
Piše Zvonko Šimunjak /10.09.2011./
Uglavnom sve kaj sam do sad napisal je iz 60-tih godina. Da bi mladi vidjeli kak je to nekdar zgledalo pokušat ću to predstavit i malom serijom slika Zagreba iz tog vremena. Prvi dio: Zagreb šezdesetih. dalje>>>

Zvjezdana Šantek – Izleti u prirodu (4) Gipsovom stazom do Brestovca i Sljemenskog tornja
Piše Zvjezdana Šantek /07.09.2011./
Danas smo odlučili krenuti na izlet središnjim dijelom Medvednice, do Sljemenskog tornja koji se nalazi na samom vrhu(1033m nadmorske visine). Krenuli smo oko 9.20 od ulice Nad Tunelom, (koja je doslovno nad tunelom), potražiti Gipsovu stazu, stazu kojom su navodno trenirali brat i sestra Kostelić u svojim mladim danima… dalje>>>

Stjepan Horvatić – Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom)Markuševečka Trnava – povijesni pregled 
Piše Ivan Ročić /06.09.2011./ – Građu prikupio Stjepan Horvatić prof.
Selo i utvrda Trnava postojalo je u pradavno doba na prostoru gdje se danas nalazi centar Gornje Trnave, odnosno kapelica koja je izgrađena i posvećena Sv. Vidu 1930. g. Tornava/Trnava je imala funkciju mitnice. Stražari koji su živjeli u utvrdi Gradičaku imali su zadatak da daju naoružanu pratnju rimskim trgovcima na jednom dijelu puta kojim se tada preko divlje Medvednice dolazilo u Zagorje i dalje prema Češkoj i Slovačkoj… dalje>>>

Portreti naših mještana Juraj Hadžić Gospodarek 1925.- 1970.
Piše Ivka Ježić Hadžić /04.09.2011./
Bilo je to vrijeme senzacionalnih promjena. 1948.godine smo dobili struju,1962.godine tekuću vodu a 1970. godine asfaltirana je cesta. Za taj napredak najviše je bio zaslužan gosp. Juraj Hadzić – Gespodarek. Na potpornom zidu (škarpi) između Lideja i Hadžića zahvalni mještani su mu podigli spomen ploču. Preminuo je 1970.godine u 45.oj god. života. Mislim da je zavrijedio da ga se sjetimo… dalje>>>

Zvonko Šimunjak – Nostalgija (3) Švrćo

Piše Zvonko Šimunjak /04.09.2011./
Cim neko nesto novo napise, u mojoj se glavi zavrti kaleidoskop. Te slike i moja sjecanja vezanih uz njih postaju stvarnost otrgnuta proslosti. Sve postaje jasno i bistro, jer nit kojom sam povezan uz moj rodni kraj je pupcana nit koja nije prekinuta mojim odlaskom. Kroz nju disem, crpim snagu i nadahnuce kako bih u svojoj starosti kroz sjecanja ostao mlad. I sad gledam svrcinu sliku, ovu na blogu i ovu na kojoj smo zajedno, snimljenu tocno prije cetrdeset godina. Sve mi se cini da Švrćo samo iz jednog razloga nosi brkove: Da bi izgledao starije, ozbiljnije… dalje>>>
Josip Kobasić Švrćo – Markuševečke starine U podrumu
Piše Ivan Ročić /27.08.2011./
Potrebno je puno znanja, ljubavi i rada da dozrjelo grožđe dođe do čašice na šanku, da podari naša osjetila, razveseli duh i tijelo. Isto toliko ljubavi je potrebno da se osmisli i uredi jedan ovakav prekrasan ambijent.
Svu potporu i čestitke da se ovo nastavi i u budućnosti… dalje>>>
Podsljemenski vrtovi Nastavak serijala Podsljemenski vrtovi
Pripremio Ivan Ročić /23.08.2011./
Velike vrućine i ekstremno skupa voda su najveći ljetni neprijatelji naših podsljemenskih vrtova. Možda nisu vrtovi tako lijepi i njegovani kao engleski vrtovi, ali nađe se i ovdje lijepih detalja i pažljivo uređenih okućnica… dalje>>>
Od koljevke pa do groba najljepše je đačko doba (2) Najljepše je đačko doba
Piše Ivka Ježić /21.08.2011./
Evo uskoro zavrsavaju skolski praznici. Pocinju novi problemi i nove brige. Kako sam vec u jednoj od mojih prica rekla da u mislima zaustavimo vrijeme, tako sam i sada zaustavila vrijeme i vratila se mislima u 1965. godinu.dalje>>>
Josip Kobasić Švrćo – Markuševečke starine U muzeju
Piše Ivan Ročić /20.08.2011./
Evo nas pred kućicom etnografskim muzejom. Prolazimo predvorje muzeja, trijem u kojem nam Josip skreće pozornost na lijepo oblikovani stol i klupe iz masivnog drveta koje je on sam izradio, na starinsko lijevano zvono, starinski prozor … Uvodi nas u glavnu prostoriju – muzej, govori nam o prošlosti izložaka, pokazuju nam predmete, slike i objašnjava tko je na slikama: Stjepan Radić, Basarićek, Stari Štefanovečki tamburaši … Pravo bogatstvo slika i drugih starina…dalje>>>
Josip Kobasić Švrćo – Markuševečke starine Na putu do kućice muzeja
Piše Ivan Ročić /19.08.2011./
Nakon što smo se pozdravljali Josip nas je kroz predivan vrt poveo prema drvenoj kućici – muzeju. Netko je jednom rekao „Slika govori tisuću riječi“ pa se stoga od sada prepustimo slikovnoj čaroliji… dalje>>>
Svakodnevnica (2) Malo više truda
Piše Mirko Tot /12.08.2011./
Kako je i u svojem članku spomenula naša mještanka Ivka Ježič, premalo pojedinačnog truda ulažemo u estetiku i ljepotu naših podsljemenskih od Boga danih bisera. Pitomi brežuljci, potoci koji nam prolaze kraj samih prozora, Sljeme koje nam svojim kisikom oplemenjuje pluća… dalje>>> Čestitke i pozdravi Javila nam se Ivka
Piše Ivka Ježić /11.08.2011./
Poštovani gosp. Ročić, poštovani čitatelji! Evo da vam se javim da ne mislite da sam Vas i Markuševec blog zaboravila.Posjetili smo puno mjesta oko Zagreba i Hrvatskog primorja. Nažalost moram kazati da je Markušvec zaostao u razvoju. Ovo je velika primjedba. Apeliram, odgovorni učinite nešto! Markusevčani trgnite se! Lijepi pozdrav Vama i čitateljima! dalje>>>

Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) O nalazištu rimskog naselja u Trnavi 
Piše Zvonko Šimunjak /09.08.2011./
Drago mi je da se malo pojačala tema o arheološkim nalazištima na području MARKUšEVCA. Budući da se do sada govorilo samo o BIDROVCU, ja ovdje pišem o starom rimskom naselju u TRNAVI. Često sam preko interneta u stranim državnim arhivima, a budući da smo stoljećima živjeli pod Austro-Ugarskom krunom, mnoge su stvari o Hrvatima i Hrvatskoj pospremljene u arhivima Beča i Pešte. Tako sam i materijale za ovaj prilog našao u Austrijskom državnom arhivu… dalje>>>Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom) Rimski kamenolom Bidraga (Bidrovec)
Piše Ivan Ročić /07.08.2011/ Arhivsku građu prikupio Stjepan Horvatić
Popov gaj (Gospočak) iznad Vuljara u Bidrovcu bio je u rimsko doba (1. do 4.stoljeće) bogat kvalitetnim pločastim kamenom vulkancem. Kamen su Rimljani koristili za gradnju crkava i državnih građevina pa i negdašnja rimska utvrda na Cikovom brijegu građena je istim kamenom. Bidrovečki kamen u velikim količinama korišten je i za gradnju rimskog prekosavskog naselja Andautonije… dalje>>>

Svakodnevnica (2) 5. kolovoz na Gorščici – Proslava dana pobjede i domovinske zahvalnosti 
Piše Zvjezdana Šantek /05.08.2011./
Nakon mise, uz veći broj janjaca i odojaka s ražnja, koje je pripremio Jura, domaćin Kaptolske lugarnice nastupilo je narodno veselje. Pića je bilo raznoga, za svakoga se našlo ponešto, pa su ljudi na trenutak zaboravili na svakodnevne poteškoće i probleme te su se malo opustili na svježem zraku u društvu prijatelja ili susjeda.dalje>>> 

U potrazi za starim fotografijama (2)
Piše Stjepan Horvatić /03.08.2011./
Muzički sastav Hođokormi iz 1964. g. Jeli se još netko sjeća da je sredinom prošlog stoljeća u Bidrovcu djelovao muzički sastav Hođokormi? Sastav Hođokormi je dobio ime po početnim slovima njihovih imena … dalje>>>

Stara kuća kod Vuljara u Bidrovcu Do potresa koji se dogodio 1906. g. U Bidrovcu su kuće gradili iz lomljenog pločastog kamena … dalje>>>

Podsljemenski vrtovi 
Piše Zvjezdana Šantek /30.07.2011./
Kako je urednik bloga prošlog proljeća započeo temu posvećenu uređenju naših vrtova, malo bi se nadovezali i nastavili na temu vrtova, naravno, sasvim amaterski. Ovim putem pozivamo čitatelje bloga koji bi željeli pokazati neki zanimljiv detalj svoje okućnice, interesantni cvijet, grm ili cijeli vrt, da pošalju 2-3 fotografije e-mailom, uz par popratnih riječi. Ukoliko bi netko želio da se slike njegovog vrta nađu na blogu, a nema mogućnost poslati slike mailom,neka se javi na blog, nešto ćemo smisliti. Ako imate cvjetni balkon, pošaljite sliku! Zašto i ostali posjetioci bloga ne bi uživali u lijepom cvjetnom prizoru?! dalje>>>

Svakodnevnica (2) Augustin Lukačević iz Markuševečke Trnave čuva najstariju nogometnu loptu u Hrvatskoj
Piše Ivan Ročić /26.07.2011/
Lopta potječe iz 1885. godine kada su je u Hrvatsku donijeli Englezi. Ispitivanje (testiranje) lopte na starost potvrdilo je gore navedene navode. S obzirom da njegova djeca a ni unuci nisu zainteresirani (emotivno vezani) za loptu, loptu će pokloniti Hrvatskom nogometnom savezu ili Sportskom muzeju u Županji. dalje>>>

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: