Stjepan Horvatić – Povijesna šetnja Bidrovcem i Podbrežjem (Podsljemenom)

Grb Markuševca

Piše Ivan Ročić  /07.10.2011./grb markusevcaDok Svetošimunski, odnosno Markuševečki muži razmišljaju kako da nacrtaju „grb“ svog mjesta, profesor, ing. Stjepan Horvatić, poznati Bidrovčan, već je davno nacrtao grb ,Svetog Šimuna, odnosno Markuševca i to čak u 28 varijanti. Markuševečki župnik Zlatko Golubić i Crkveni odbor imali su tešku zadaću izabrati samo jedan od 28 prekrasnih predloženih grbova. Naposljetku izbor je pao na ovaj grb prikazan na slici lijevo. U nastavku pročitajte cjeloviti tekst Darovnice grba crkvi Sv. Šimuna i Jude Tadeja.

Darovnica
Markuševec – Sv. Šimun, 31. ožujak, 2001.

Autor Stjepan Horvatić
Ove 2001. godine naša crkva Sv. Šimun i Juda Tadeja, jedna od najstarijih crkava u Hrvatskoj slavi tri jubileja i to: 975 godina postojanja svoje župe, jer je crkveni život na ovom našem području počeo godine 1076., te 725 godina kako je na temeljima jedne male drvene kapelice 1276. izgrađena zidana crkvica i zatim 525 godina kako je na temeljima te male zidane crkvice 1476. godine izgrađena sadašnja crkva.
Povodom svih tih jubileja, skorašnjih Uskrsnih blagdana i poziva našeg župnika Zlatka Golubića našoj crkvi SV. SIMUNA i JUDA TADEJA darujem 28 originala grba ili amblema, a koje sam izradio za našu župnu crkvu, jer ona još ni danas nema svoj službeni grb.

Qriginale grbova predajem velečasnom župniku Zlatku Golubiću, Župnom uredu i Crkvenom odboru Sv. Símuna s molbom da između 28 ponuđenih originalnih idejnih rješenja na temelju vlastitih kriterija izaberu za našu župnu crkvu najbolji, najljepši i svima prepoznatljiv grb. Znam da će te znati osmisliti način kako od 28 rješenja izabrati najbolji i najljepši grb kojeg ćete nakon izbora sigurno moći prezentirati svim našim mještanima i šire. Zato bih volio, da kod ovog izbora pored stručnjaka učestvuju i naši mještani.
Bit ću vrlo sretan i radostan, ako sam prema Vašoj ocjeni uspio izraditi barem jedan grb za našu crkvu Sv. Šimuna i Jude Tadeja, koji će zasluživati svaku pažnju. Posebno ću biti zadovoljan, ako sam uspio izraditi svakome vrlo prepoznatljiv grb sa svim elementima, koji će trajno najljepše prezentirati našu župnu crkvu, vjeru i kraj. Moram biti neskroman, moj pokušaj je težio k tome. No, u koliko prema vašoj ocjeni i mnogim drugim kriterijima i ukusu naših mještana nisam uspio u tome, ova darovnica u tome slučaju ne vrijedi i molim Vas da mi onda vratite na čuvanje sve moje originale grbova možda će nekome biti od pomoći kod budućih traženja novih, boljih rješenja.

Zahvaljujem se najljepše našem župniku velečasnom Zlatku Golubiću, koji je pokrenuo ovu hvale vrijednu inicijativu, da se izradi grb za našu crkvu  Sv. Šimuna i Jude Tadeja. Veliko hvala župniku što je ovaj zadatak povjerio meni, što me í te kako obavezalo da ovaj zadatak izradim što je moguće bolje, prvenstveno na zadovoljstvo svih naših mještana – vjernika naše župe Sv. Šimuna í Jude Tadeja. Najiskrenije se nadam, da nisam iznevjerio dano povjerenje i da sam uspio u svom nastojanju i radu barem jednim malim dijelom. Daj Bože, da skorašnjim Uskrsnim blagdanima naša crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja dobije svoj grb. Zato svima Vama koji ste sudjelovali kod ocjenjivanja i izbora grba jedno veliko hvala. Ujedno Vam želim sretne i blagoslovljene Uskrsne blagdane.

 

Grb Markuševačke Trnave  /nastavak/

Piše Mirko Tot  /03.10.2011./
Kaj se našeg grba tiče, grba Markuševačke Trnave, opet se vidi da smo stoljećima pred vami iz Markuševca. Dok se Markuševčani dogovaraju kakvog grbeka hoćeju imati, a vidim po pisanju Zvonka kaj sve hoće narisati, i coprnice, i sekire i kaj ja znam kuj još, dok već mi u Trnavi bume organizirali Olimpijske igre. Nije lahko biti iz Markuševca. Kaj vam ja mogu. Niti parkirališta nemate kad dojdem na kavu. Sram vas bile. I vi bi već imali i semafor same se nemrete dogovoriti jeli bi črleni lampuš svijetil gore ili dolje a žuti lampaš ni da spomenem. I pokapate se same do pasa da si grobeka morete sami obdelavati. Nijesam ja kriv kuj sam iz Trnave i kuj imam svoj grb.
Bog i Trnavčani.
Pozdrav rodnome kraju M.Tot.
PS Mislim da će članak biti shvaćen kao humor a to mi je i bila namjera.

 

Markuševec – povijesni pregled

Piše Ivan Ročić /30.09.2011/
Povijesnu građu sakupio Stjepan Horvatić

 Sv. Šimun i Juda Tadej

Povijest Markuševca pretežno je vezana uz povijest Župne crkve Sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Ivan, arhiđakon gorički i kanonik zagrebački, veli za žitelje svetošimunske, da ih je utemeljitelj biskupije zagrebačke, kralj Ladislav godine 1325. poklonio Kaptolu zagrebačkom poput robova. Nema sumnje, da je kaptol za duševni spas svojih kmetova podignuo već vrlo rano ovdje župu, pa se spominje u popisu župa god. 1334. pod imenom ,,ecclesia sanctorum Simonis et Jude apostorum de submontibus.” U viziti god.1622. dolazi ta župa pod imenom: in Bidrasch”. U istom zapisu se spominju i druga tada postojeća sela, a koja danas pripadaju župi Sv. Šimun. Taj zapis navodi da su godine 1306. odnosno 1325. u tadašnjem Podbrežju pored sela Sv. Šimun postojala još i sljedeća sela: Bahun/Bačun, Crni Stjepan, Deščevec, Godegojec, Kitanovec/Štefanovec, Trnava, Bidraga/Bídrovec i selo Vidovec (neka od ovdje spomenutih sela danas više ne postoje).

Župna crkva bila je u početku drvena, g. 1476 sagradili su novo svetište sa sakristijom, a ostali dio crkve s vremenom prigradili. Kad je župna crkva sv. Šimuna i Tadeja 1476. god. bila dovršena, bila je to jednobrodna građevina sa svođenim svetištem, lađom pod drvenim tabulatom (stropom), ukrašenim i obojenim. Sakristija sjeverno do svetišta je bila svođena. Prvobitno, crkva je bila kraća i uža, s malim zabatnim zvonikom i rustično zidanim rastvorenim predvorjem. Njezini su prozori bili uski. Uz crkvu se nalazilo malo drveno spremište za vino, oko nje groblje, a kraj nje sjevernije župna kurija s vrtom i gospodarskim zgradama. Crkva je god.1622. bila dobro sačuvana, jedino čistoće nije bilo u njoj i pravoga reda, jer su u njoj čuvali vinsko posuđe. U crkvi su bila tri žrtvenika. Na velikom je bila u sredini slika bl. Dj. Marije s Isusom u naručaju, a sa strane slike sv. Šimuna i Jude Tadeja. Zvonik je bio g.1642. tako ispucan, da se je bilo bojati, da se ne poruši. Groblje oko crkve bilo je slabo ograđeno.

 Iz kapelice M.B. Anđelske

Vrijedno je spomenuti, da je ta crkva posjedovaIa dva stara misala pisana na pergameni /listovi izrađeni iz životinjske kože/. Na jednom je bila upisana vizita kanonička od god. 1450. Također je crkva posjedovaIa i stari, poderani, rukopisni brevijar /molitvenik s pričama iz Starog i Novog zavjeta/. Kasnije je kraj crkve podignuta barokna kapela Marije Anđelske s iluzionističkim zidnim slikama. Na ulazu su majstorski izrađene rešetke od kovana željeza iz 1754, a u kapeli propovjedaonica ukrašena ?gurama (Adam, Eva, anđeli) i oltar iz 1753. na kojem je gotički drveni kip Bogorodice iz XV. st. Župna kurija je iz 1793.

 Crkva u Markuševcu danas

U 16. stoljeću, prema predaji, na to područje dolazi velikaš Markuscz koji novači sluge i kmetove za gospodarske i ratne svrhe. Nazivali su ih Markusczevima pa se, zahvaljujući tome, promijenio naziv mjesta Sv. Šimuna u Markuševec. U okolici Markuševca su nađeni prethistorijski i antički nalazi (u selu „in Bidrasch,, Bídrovec), te u Markuševečkoj Trnavi na brdašcu Gradíčak gdje postoje tragovi od gradine „Gradište“.
Župi sv. Šimun i Juda Tadej pripadaju kapelice Sv. Vida u Markuševečkoj Trnavi, kapelica Sv. Ivanke Molla (Svetog križa) u Markuševečkom Popovcu, mala kapelica Srca Marijina u Bačunu i kapelica Srca Isusova u Sitarima.

 

Prijedlog za grb Markuševca

Piše Zvonko Šimunjak /29.09.2011/

Kak ste imali prilike videti, Trnovcani su si narisali grb. A zakaj ga Markusevcani nebi onda iste imeli?
Sad sam se i ja male zamislil i spram pravila heraldike se pritem pital: “Kaj see to Markusevec ima, a drugi nemaju? -ili se pak toga sramiju pa to ne zele potaci.“
Da bi se na tako maloj povrsini, jednog grba,mogle istaci se te osebine nasek kraja, moral bi nas grb imati velicinu „Seljecice“. Za to sam se ja skoncentriral samo na par unikatnih stvari i vrlina naseg kraja i ljudi.

Ovak glasi moj prijedlog: Grbom dominira plava i zelena boja. Plava boja simbolizira nebo I blazenstvo, a zelena boja je boja nasih bregov i simbol staleznosti nasih ljudi; onda kad su trezni.
Grb ima oblik srca….. Markusevcani sakog imaju rad.
Po sredini tece potok Mrzljak….. On i deli Markusevec na dva deela.
Prek potoka ima most…. Mislim onaj kej spaja Reznicu i Jarek
U podnozju na lijevoj strani, na suvarku jase coprnica…..se koje sam poznal su i bile sa te ljeve strane potoka, a pod tim mostom su se i skupljale.
Na desnom suvarku je demizon i kupica……Markusevec je negdar bilo vinogradarsko podrucje poznato po vinu “Mirogojcek” kaj su ga 1864. na prvom Velesajmu predstavili. Osim toga brdo “Vinovar” i zaseok “Vinceki” potvrdjuju tu cinjenicu.
Sekira …U Markusevcu ima saki sekiru doma; To je orudje i oruzje.S njom su posekli svoje trsje, odkak su presli na pivu, i sasjekli Turcine kod Krota pa se to mjesto od onda zove “Crna voda”. Sa sekirama su se i obluki prali, kak na lijevoj tak i na desnoj strani potoka.
To simbolizira: Razbijeni obluk…..Simbol temperamentnosti Markusevcana.
Na samom vrhu grba u sredini je kriz…..simbol poboznosti, patnje i ustrajanoasti koje markusevcani ustavari nemaju. Oni bi najrajse se odmah, da se nabrzinu obogatijuiI pritom male ili pak nis ne delaju.
Sa lijeve strane kriza je svetec Sveti Simun…….Sveti Simun je zastitnik drvosjeca, a u Markusevcu su si bili drvosjece –vidi sekiru-. Prvo je Sveti Simun bil sam zastitnik naseg kraja pa se zbog toga i zovemo “Simuncani”.Kak je imal puno posla s domacima i ne mu bile lake ih opametiti, zbog toga Bog napravi da prva crkva u zemlju propadne –kod Vinceka-. Ak idete na Simunovo,18.veljace, rane jutre pre neg sunce izajde od Meducina prema Vinceku, onda morete, jene 50 metri iza one stanice,iz dubine cuti zvonjavu zvona.
Na desnoj strani kriza je sveti Juda Tadija…Kad su napravili novu crkvu onda su mu dali za ispomoc jos jednog sveca, njegvog apostolskog kolegu Judu Tadica. Od onda se nasa fara zove “ Fara svetog Simuna i Jude Tadica”. Sad kad su dva sveca moralo se i ime promeniti. Od onda se Sveti Simun zove Markusevec.
Ispod ta nasa dva sveca su crveno-bijele kockice…..Nije to grb vec je to ustvari simbol za kuhinjsku krpu. Ak se secate onih kuhinjskih krpa iznad peci na kojima je u stihovima znalo biti ispisano, na pr.:
“Sreća je kao cvijeće, prolazi i vratit se nece“; ili pak
„Kuharice skuvaj rucak fino pa ces dobit novaca zakino“ onda
„Dimnjačaru đavolje stvorenje ne diraj me zagorjet će pečenje“. –Znaci dimnajcari su onda vec prckali-
Ispod toga sega je lenta sa natpisom „SUB MONTIBUS“ ….. Kaj je ustvari latinski naziv Markusevca. U prijevodu znaci „Sela bod brdom“ Da je to tak pogledajte si u knjizi „Povijest Hrvata“ od Nade Klaic, XIII prilog.

Ak ima neko nekih drugih ideja nek to slobodno napise, a nasi simunski likovni umetnici bi see te mogli i malo bolje narisati. Hajde Charly i Sinisa iskazite se.
Lijep pozdrav, Zvonko Simunjak

 

Grb mjesta Markuševečka Trnava

Piše Ivan Ročić /22.09.2011/
Prema starinskom zapisu grb Markuševečke Trnave nacrtao prof. Stjepan Horvatić

Grb mjesta Markuševečka Tmava ili kako se u starim ispravama zove Tornauva čini jedan štit. U gornjem dijelu lijepo oblikovanog štita nalaze se tri reda šahovskih polja. Svaki red šahovskog polja čini po šest polja, odnosno naizmjenično posložena tri bijela i tri crvena identična pravokutna polja.

U lijevom donjem dijelu štita stoji brdašce (nacrtano je u nešto tamnijoj zelenoj boji, što treba karakterizirati brzi zalazak sunca). Ispod tamnozelenog brdašca pored puta nacrtana je kapelica Sv. Vida (u oker boji). Pored kapelice nacrtan je u bijeloj i plavoj snažni potok Trnava; u bijeloj boji (Bijela potočina) i plavoj boji (Črna potočina). Potok Trnava, u koji utječe potok Bidrovec, teče ispod bijelog mosta. Na desnoj strani iznad puta u zelenoj boji nacrtan je jedan vis, a na njegovom vrh u smeđoj boji, nacrtana je gradina koja se stvarno u antičko / rimsko doba nalazila na brdašcu/visu zvanom Gradečak.

Na vrhu štita, u sredini ravnine nalazi se kalež i križić, a sa lijeve strane uz lijevi rub štita crvena, a s desne strane uz desni rub štita plava vrpca. Ispod štita u oker i smeđoj boji stoji lenta, u njoj je ispisano ime Markuš. Trnava.

 

Markuševečka Trnava – povijesni pregled

Piše Ivan Ročić /06.09.2011./
Građu prikupio Stjepan Horvatić prof.

Staro doba

Trnava jeu srednjem vijeku bilo selo Kaptola zagrebačkoga. Ipak je ovo mjesto već od pradavnog doba naseljeno. Na Gradišču strmom vrhuncu između ceste, što vodi iz Trnave pored škole u Bidrovec, pronađeni su dohistorijski grobovi i ostaci rimske utvrde koja je čuvala cestu, što je ovuda vodila prema današnjem Vugrovcu, gdje se spajala s cestom koja je preko Kašinske Previje prelazila kod mjesta Laza u Zagorje. U davnašnje rimsko selo Tornava, Rimljani su dolazili iz pravca rimske naseobine Andautonije (Ščitarjevo). Zbog lakše orijentacije kod putovanja daleko na sjeveroistok Europe prema Češkoj i Slovačkoj, Rimljani iz Andautonije, na jednom svojem magistralnom putu su svojim selima s razlogom davali nazive Trnava (zbog toga postoje Trnava ispod pruge u Južnoj Dubravi, Donja i Gornja Markuševečka Trnava, potok Trnava, Trnava selo i potok Trnava u Međimurju, Trnava grad i rijeka Trnava u Češkoj i Slovačkoj).

Kapelica i Gradečak (Cikov brijeg)
Slika1.  Povrh kapelice nalazila se srednjovjekovna utvrda Gradečak

Selo i utvrda Trnava postojalo je u pradavno doba na prostoru gdje se danas nalazi centar Gornje Trnave, odnosno kapelica koja je izgrađena i posvećena Sv. Vidu 1930. g. (na zvonu kapelice piše ,Sv. Vid moli se za nas 1930.). U podnožju, ali s južne strane brdašca Gradíčak nakon ll. svjetskog rata, kod kopanja temelja za gradnju novih kuća, graditelji su duboko u zemlji nailazili na zidove, bili su našli čak i jedno ložište.

Tornava je imala funkciju mitnice. Stražari koji su živjeli u utvrdi Gradičaku imali su zadatak da daju naoružanu pratnju rimskim trgovcima na jednom dijelu puta kojim se tada preko divlje Medvednice dolazilo u Zagorje i dalje. Prema starim pričama mitnice sa snažnim stražama su postojale u  Trnavi (na mjestu gdje se sada nalazi kapelica sv. Vida i most na potoku Trnavi) i Bidragi / Bidrašu / Bidrovcu na prostoru gdje sada stoji stara škola u Bidrovcu. Obje mitnice prema pričama bile su povezane tajnim podzemnim hodnicima s utvrdom Gradíćak na visu Gradečak. Na prostoru gdje se danas nalazi Bidrovečka škola, postojale su stare zidine od gradine ili mitnice. Kod rušenja zidina i čišćenja prostora god. 1876., kao i kod kopanja temelja za školu god. 1906/8. pronađeni su razni predmeti, izmedu ostalog koraljní đunđ sa zlatnom kopčom, brončani buzdovan, u obliku ptica keramičke voštanice i novci od rimskog cara Marka Aurelijana Antoninvs (vladao je u doba 161.-180. god.).

U kaptolskim ispravama od god. 1326. se spominje da je nad Trnavom postojalo neko selo Vrhouci/ Verchouchi (Vrhovec). Spomenuto selo bilo je nekada vlasništvo Kaptola, ono danas više ne postoji, sada postoji između sela Kormani / Petari i sela Dešćevec samo čistina zvana Sela.
S kojih je razloga selo Vrhovec propalo, nije poznato, no, uspomena na to selo, koje je davno nestalo, sačuvala se u narodu sve do danas. Nasuprot čistine Sela diže se vrh Gradíšća gdje je postojalo prethistorijsko naselje Gradíčak. Mjesto Mark. Trnava (Donja i Gornja) već više stoljeća pripada Župi Sv. Šimuna i Jude Tadeja.

Novo doba

Mjesto Markuševečka Trnava se od davnina izgrađuje uzduž potoka Trnava (potok ima izvore u Tisovoj peći i Zaobljaku), u koji se kod sela Ročići ulijeva potok Bidrovec, a kod Slanovca / Merača potok Vidovec.
Do Slanovca, odnosno Donje Trnave god.1948. izgrađena je uskotračna željeznička pruga po njoj je vozio Pionirski vlak sve do 7. listopada 1964.g. Nakon ukidanja nerentabilnog Pionirskog vlaka putnike su nastavili voziti ZET-ovi autobusi, prvo na liniji Maksimir – Mark. Trnava, zatim na liniji Heinzlova ulica – Trnava, zatim Dubrava – Markuševec – Trnava i na zadnje Dubrava – Markuševec – Trnava – Bidrovec).

donja trnava
Slika 2. Donja Trnava

U Donjoj Trnavi, u jedno dobro doba je izgrađena i u rad puštena proizvodna stolarska tvrtka „PP Maksimir“, koja je prerasla u prošlom sistemu u jedan od najvećeg privredno-trgovačkog poduzeća u Zagrebu. Pored stolarije je nekako istovremeno otvorena (u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji) prva najsuvremenija prodavaonica tipa samoposluge, u sklopu iste su postojali i ugostiteljski objekti.

gornja trnava
Slika 3.  Gornja Trnava

U Markuševečkoj Trnavi pored asfaltiranih cesta i ulica, danas postoje sve najvažnije komunalije (provedena je elektri?kacija, plinofikacija, telefonija, vodoopskrba, kanalizacija, mjesto ima sigurnu autobusnu vezu s gradom Zagrebom i td.). Svi navedeni komunalni sadržaji mještanima pružaju mogućnosti gradnje trajnih zidanih obiteljskih kuća, koje u lijepom prirodnom okolišu mještanima omogućavaju zdrav i ugodan život.

Inače Donjoj Trnavi pripadaju naselja Merača (na putu za Slanovec i Dubravu), Horvatići (pored glavnog puta za Markuševec), Gornjoj Trnavi pripadaju sela Šanteki, Ročići, kapelica Sv. Vid (pored puta za Bidrovec i Vidovec) Jurkovići, Hađaki, Kršići, Toti, Ciki, Petari i Kormani.

Od zadnjeg sela Toti, dalje prema šumi šumskim putem se dolazi do stijene zvana „Zrcalo“ i izvora Tisova peći, gdje je 1965. g. izgrađena vodosprema za vodovod koji je svojevremeno opskrbljivao vodom za piće cijelo područje Trnave, Dešćevea, Markuševca, Bidrovca, Vidovca, Čučerja, Slanovca i Dubrave

 

O nalazištu rimskog naselja u Trnavi

Piše Zvonko Šimunjak /09.08.2011./

Bok Ivane,
Drago mi je da se malo pojacala tema o arheoloskim nalazistima na podrucju MARKUSEVCA, a buduci da se do sada govorilo samo o BIDROVCU, a ja ovdje pisem o Trnavi, ne bi se smjelo mijesati jedno i drugo, jer je Ivan Kukuljevic Sakcinski dobro poznavao nas kraj. Osim toga on je u ono vrijeme bio svjetski priznat autoritet za starine u Hrvatskoj. To je i bio razlog da je postavljen na celo, novoosnovanog, Hrvatskog drzavnog arhiva.
Lijep pozdrav, Zvonko

Latinski naziv za Markuševec!
Evo da i ja nesto velim i objavim na temu o starom rimskom naselju u Trnavi na podrucju Markusevca.
Ja sam cesto preko interneta u stranim drzavnim arhivima, a buduci da smo stoljecima zivjeli pod Austro-Ugarskom krunom, mnoge su stvari o Hrvatima i Hrvatskoj pospremljene u arhivima Beca i Peste. Tako sam i ovaj prilog za blog nasao u Austrijskom drzavnom arhivu.

Potraga po nasim arhivima, da potvrdim nadjeno, nije dala nikakvih rezultata. Cinjenica je da je Arheoloski muzej u Zagrebu osnovan tek 1879, a ovo izvjesce o nalazistu je iz 1856 godine pa mozda zbog burnih vremena “Illirizma” to vrijedno nalaziste nije dalje ni obradjivano. Ako netko ima mogucnosti da to malo bolje istrazi bilo bi veoma vazno za nas kraj.

Ne moze se svako diciti svojom rimskom povjescu, a jedno rimsko naselje na podrucju Markusevca nije mala stvar u naucnom svijetu. Na latinskom je MARKUSEVEC ? MANSIO LENTOLIS. Pa zar to nema neke slicnosti?

Ivan Kukuljevic Sakcinski o nalazistu rimskog naselja u Trnavi
U svojem mjesecniku broj 6 / Juni 1856 / kraljevska i carska komisija za proucavanje i zastitu gradjevnih spomenika , objavljuje izvjesce od 22.04.1856 svog clana Ivana Kukuljevica Sakcinskog, glavnog arhivara Hrvatske drzavne arhive, o novom nalazistu ostataka rimskog naselja (Colonie) u dolini Trnave kraj Zagreba.

Prijevod sa njemackog jezika:
Otprilike cetrvrt vure hoda, istocno od zupe u Markusevcu kod Zagreba, u jednoj izduzenoj dolini , nalazi se malo seloTrnava. Prema sjeveru dolina granici sa gorom preko koje se ide za Zagorje, na jugu sjece glavnu cestu Zagreb –Varazdin, a u njezinom produzetku u daljini na desnoj obali Save je selo Scitarjevo nekadasnje rimsko naselje „ANDATORIUM“.
Do danasnjeg dana, o jedom rimskom naselju u dolini Trnave, naucni svijet nije imao spoznaje. I ostalo bi tako povijesnom istrazivanju jos dugo sakriveno da nije slucajno jedan obicni seljak (imenom Rocic) kod oranja svoga polja plugom zapeo o jedan zid i pored njega, lijepim rimskim kvadratnim ciglama obzidani kanal.
Nakon iskopa cigli razlicitih velicina, koje su bile ukrasno u polukrug poslagane, kopa dalje i pronalazi po cijelom svom polju ostatke zida. U iskopanom sutu pronalazi jednu „vjecnu lampu“ koju je iz neznanja razbio.
Ja sam obisao nalaziste i vidim da se zidovi nekoliko stotina metara u raznim pravcima sire. Sjeverno i juzno nalazimo cak i ostatke jednog rimskog puta , a u sjeverozapadnom pravcu na lijevoj strani ceste uzdize se jedan veliki strmi brjeg posut sa sutom i sa ostacima starih zidina.
Narod taj brijeg zove Gradisce* i o njemu pricaju da je tu, kao i dolje u Trnavi, bila jednom jedna Zidovska varsos**. Prema konstrukciji postojecih zidova moglo bi se reci, da je na tom brijegu u srednjem vijeku stajala neka utvrda sa dvorcem, iako do sada ne postoje nikakvi pisani dokazi o postojanju njih.
U blizoj okolici Trnave pronadjeni su i ranije mnogi rimski novcici od GRATIANUS, CONSTATINTIUS i.t.d. koji su pohranjeni u Nacionalnom – Muzeju u Zagrebu.
Koje se Mjesto u vrijeme rimskog doba tu nalazilo, nisam mogao u tako kratkom vremenu ustanoviti;
Uzmemo li si za pomoc ITINERARIUM ANTONINI, ITINERARIUM HYEROSOLIMITANUM i TABULA PEUTINGERIANA , mozemo sa dosta velikom sigurnoscu ustvrditi da je za vrijeme rimljana ovdje bio
MANSIO LENTOLIS , Isto zvan LENTULUM, LENTURUM i LENTUDUM i da je cesta kod Trnave ista ta koja vodi od PETTAU preko AQUAVIVA, POPULOS, TOVIA, DOLIVO, SONISTA, PYRRI (Piretis) dalje ravno prema SIRMIUM, sa desnim krakom prema SISCIA.
Uzmemo li u obzir da je cesta kod Trnave usmjerena prema mjestu Kasina (Cassina) gdje su isto tako pronadjene mnoge rimske starine, i da su dalje u planini nadjeni tragovi rimske ceste, koja preko Zagorja vodi za Pettau , onda mozemo sa prilicno cistom savjescu na ovo mjesto postaviti MANSIO LENTOLIS, cak polozaj, koji proizlazi iz PEUTINGERISCHE ploce, odgovara po prilici polozaju TRNAVE.

* Mjesto na kojem je nekoc grad stajao
** Ovakav dosta cudni naziv daje hrvatski- provincijski narod naseljima, gdje su nekad rimljani zivjeli. Podrazumijevaju mozda zidovsko doba prije krscanskog doba.

Odgovor urednika
Bok Zvonko!
Profesor Horvatić prikuplja podatke o starinama Podsljemena s naglaskom na mjesto Bidrovec i to misli u dogledno vrijeme publicirati u jednoj knjižici.
U razgovorima s mnom on nije negirao postojanje rimskog naselja u Trnavi, dapače govorio mi je da je na području gdje se danas nalazi crkva Sv. Vid u Trnavi bilo bogato nalazište rimskih ostatka ali o tome mi nije podastro nikakve dokumente pa je to ostalo prešućeno na blogu.
Što se tiče negdašnje utvrde na Cikovom brijegu, brdu neposredno uz kapelicu Sv Vida, brdo geografski i gruntovno oduvijek pripada Markuševečkoj Trnavi. Točno je da su čitatelji bloga mogli steći pogrešan dojam da je utvrda bila na području Bidrovca jer se Trnava u svezi s utvrdom nije spominjala. Pozdrav, IR

 

Rimski kamenolom Bidraga (Bidrovec)

Piše Ivan Ročić /07.08.2011/
Arhivsku građu prikupio Stjepan Horvatić

Na slici: Pećina u Popovom gaju (Gospočaku) na kojoj je vidljiv trag bušenja

Popov gaj (Gospočak) iznad Vuljara u Bidrovcu bio je u rimsko doba (1. do 4.stoljeće) bogat kvalitetnim pločastim kamenom vulkancem. Kamen su Rimljani koristili za gradnju crkava i državnih građevina pa i negdašnja rimska utvrda na Cikovom brijegu građena je istim kamenom. Bidrovečki kamen u velikim količinama korišten je i za gradnju rimskog prekosavskog naselja Andautonije. Andautonija, danas naselje Ščitarjevo desetak kilometara jugoistočno od Zagreba srušeno je u petom stoljeću. Andautonija je bila administrativni, upravni, gospodarski, kulturni i crkveni centar prostora okruženog Medvednicom i Vukomeričkim goricama (sjever–jug), Zelinom i Samoborskim gorjem (istok-zapad). Kamen je korišten i za proizvodnju cementa i vapna. Za pečenje cementa i vapna korišten je ugljen iz rudnika Bidraga (Bidraga je stari naziv za Bidrovec). Rudnik se nalazio na mjestu današnjeg bidrovečkog naselja Mali Cebići.

Na slici je prikazan put transporta kamena od kamenoloma u brdima Popovog gaja do glavnog skladišta u podnožju na Bidrovečkoj cesti. Još od rimskih vremena sačuvani su nazivi zemljišta kojim je putovao kamen.
1. Popov gaj (Gospočak)
2. Smičuga (Smicalka)
3. Zadelnica
4. Zvlačnica
5. Spusnica (Strmina)
6. Selnica
7. Slivnica
8. Klanjec
9. Zakamenje

 

Arheološke iskopine Bidrovečkog kraja

Piše Stjepan Horvatić /19.07.2011./

Na području Bidrovca, ljudi prilikom iskopavanja zemljišta, često nailaze na stare predmete. Najčešće nikome ne jave o tome i predmeti završe negdje na tavanu ili podrumu, u konačnici na smetlištu. Ipak neke iskopine su trajno zabilježene i pospremljene u Arheološki muzej u Zagrebu.


Slika 1. Bakreni predmeti pronađeni 2003.g.


Slika 2. Izvorni đunđ koraljuša sa zlatnom kopčom i rimski Aurelijanovi novčići ( 160-180 g.) iskopani 1906. g. na području oko Bidrovečke škole.


Slika 3. Okamenjene školjke pronađene na Zrnetini 2005. g.


Slika 4. Polomljeni predmeti i bakarna pločica, pronađeno u Bidrovcu prilikom kopanja temelja 2005. g.

Umirovljeni profesor Stjepan Horvatić u šetnji pod Medvednicom naišao na rijetku vrstu fosila.

 

Pronašao školjke stare od dva do tri milijuna godina

/Članak prenesen iz Večernjeg lista/
U institutu Ruđer Bošković rekli su da bi uništili školjke utvrđujući podrijetlo pa bi ih trebalo poslati na institut u Njemačkoj.
Piše Sanjin Španović
Umirovljeni profesor Stjepan Horvatić pronašao je nedavno u Bidrovcu ispod Medvednice školjke za koje se pretpostavlja da potječu iz razdoblja kvartar, točnije da su stare od dva do tri milijuna godina. Osim starosti, školjke su posebne i zbog toga što takve vrste nema u atlasu fosila.

VIŠE PRIMJERAKA
Horvatić je na školjke naletio dok se šetao pored mjesta gdje su se obavljala iskapanja zbog postavljanja TV kabela. Za struju za obližnji odašiljač.
Slučajno sam stao na odlomljeni dio stijene u kojoj se nalazila jedna od tih školjki. Kada sam to vidio, još sam podrobnije počeo tražiti te sam u stijenama pronašao nekoliko primjeraka – rekao je Horvatić, koji je pokušao točno odrediti njihovu starost, no to ipak u Hrvatskoj nije moguće.
Naime, u Institutu Ruđer Bošković, komo ih je Horvatić nosio, najveća starost fosila što se može utvrditi jest 50 tisuća godina, a i ta metoda je destruktivna.
U Institutu Ruđer Bošković rekli su mi da bi mi uništili te školjke tom metodom te da bi to piva stvarno šteta. Jedini način da se utvrdi o kojima i koliko starim školjkama je riječ jest institut u Njemačkoj – ispričao je umirovljeni profesor, koji se nakon Instituta u Zagrebu obratio Stjepanu Zoraniću iz Društva istraživača i prijatelja minerala i fosila „Trilobit“.

POTJEĆU IZ KVARTARA
Prema Zvoranićevim pretpostavkama, školjke potječu iz kvartara, no za više informacije od toga, kaže, potrebno je mnogo istražiti.
U atlasu fosila ovu vrstu školjki nisam pronašao, no iz razgovora s Horvatićem pretpostavljam da su stare između dva i tri milijuna godina.
Za ostale pretpostavke potrebno je vidjeti slojeve tla gdje su nađene te školjke i analizirati ih – objasnio je Stjepan Zvoranić, inače voditelj programa „Paški trokut“.
Ako ne uspije dodatno istražiti njihovo podrijetlo, Horvatić školjke planira dati u prirodoslovni muzej kako bi ih, kaže, netko drugi mogao dodatno proučavati.

 

Bidrovec

Građu o Bidrovcu prikupio Stjepan Horvatić
Tekst napisao Ivan Ročić /15.05.2011./

Bidrovec je naselje koje je bilo naseljeno još u pradavno doba da bi u starim pisanim dokumentima bilo prvi put spomenuto 1326. g. kao vlasništvo zagrebačke crkve pod imenom Biderovec.

Naselje je dobilo ime po dva rudnika koja su nekad davno u Bidrovcu postojali. Naime, staro ime Biderovec je složeno iz grčke riječi bi (dva) + staroslavenske riječi rovec (rudnik). Tragovi tih rudnika po kojima je naselje dobilo ime vide se još i danas kod Cebića Malih i kod Ferenčaka gdje je postajao rudnik – kamenolom u kojem se iskopavao rijetki pločasti kamen «maček» kakvim je popločen pod crkve u Mariji Bistrici. Neki izvori govore da su baš bidrovečkim kamenom izgrađeni temelji Zagrebačke katedrale.

Bidrovec je u ne baš tako davnoj prošlosti bio veliko arheološko nalazište. Na oranici uz školu u 1857. g. nađeni su dohistorijski grobovi i razni predmeti i novčići iz rimskog doba. Na brdu Ciki iznad škole (iznad predjela zvanog Zakamenje) iskopani su ostaci rimske utvrde koja je čuvala cestu. Sa brda bivše utvrde se širi prekrasan pogled na okolne ceste i bregove. Za lijepa vremena pogled doseže sve do rijeke Save.

Stanovništvo Bidrovca je pretežno posavskog porijekla. Prilikom srednjovjekovnih provala Turaka u područja oko rijeke Save, Posavci su uzmicali pred turskom silom sklanjajući se u sjevernije krajeve. Oni su većinom bili imućni i poduzetni ljudi, kupovali su zemlju i vinograde od siromašnih Zagoraca koji su naseljavali ovaj prostor prije njih. Tako su Zagorci potisnut sve do Laza. Danas se smatra da je Bidrovec najsjevernije područje koje naseljavaju autohtoni Posavci.

Bidrovčani pripadaju markuševečkoj župi Sv. Šimuna i Jude Tadeja. Za vrijeme crkvenih svečanosti (danas nažalost sve rjeđe) oblače se u prekrasnu bijelo – crvenu Šestinsku (Markuševečku) narodnu nošnju.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: