Šetamo i snimamo šumom

Proljetna idila

Autori Zvjezdana i Ivan Šantek /14.04.2011./
Rascvjetane voćke, svježa svjetlozelena boja mladog lišća u šumi i maslačak koji se žuti u zelenoj travi; to je slika prirode koja se probudila. Ovo je i vrijeme prvih gljiva. U našem okruženju su najpopularniji vrganji, definitivno, ali na njih ćemo još malo pričekati. Sada je doba smrčaka, ali su oni ovdje rijetki, pa stoga i vrlo interesantni. Današnja šetnja je uključivala stazu 24 do Gorščice i stazu 25 na povratku, i pretraživanje šume tamo gdje nam se učinilo da bi moglo biti tih magičnih gljiva. Kako je toplina probudila i zmije, nakon što smo se na svoje oči uvjerili kako na Pečovju ima i lijepih primjeraka poskoka, savjetujemo oprez pri branju šumskih plodova. Obavezne čvrste cipele i štap.
Nije se poželjno provlačiti kroz nisko drveće i granje, držati se preglednog terena i tada nema nikakve opasnosti. Životinje će uvijek radije pobjeći nego napasti. Eto, a sada par proljetnih fotografija…
Pozdrav!Slike po izboru urednika …


1.Ferenčakov mlin koji čeka obnovu


2.Patkice u potoku iznad brane Bidrovec


3.Šuma se zeleni


4.Na par minuta do Kaptolske lugarnice


5.Livada na Gorščici u proljeće


6.Križni hrast u proljeće


7.Konačno jedan smrčak, ali odlično skriven


8.Evo ga sasvim izbliza


9.Cesarov kamen uz put prema Vidovcu


10.Rascvjetane voćke


11.Proljetni pogled


12.Vidovec u proljeće


13.Magarci pasu travu u dvorištu kod V.Cebića


15.Lepršaju latice s cvjetnih krošanja


16.Mirisni divlji zumbuli

 

Šumo sad si ti na redu, loše ti se piše!

Piše Zvonko Simunjak /07.04.2011./

Prije nek se vratim svojim pricama iz prošlosti napravit cu mali zakorak u sadašnjost.
Citajuci divne priloge Zvjezdane i Ivana o ljepoti našeg ili bolje receno vašeg kraja osjecam radost, ali i tugu.
Te dvije suprotnosti na jednom mjestu u jednom osjecaju stvaraju melankoliju, izazivlju srdžbu i bijes, bespomocnost malog, obicnog covjeka koji ne od zgora, vec iz daleka gleda u Vašu sadašnjost, i prisjeca se naše prošlosti i sve mu se cini da je to pogled iz mraka u jutro koje nikako da svane.

Lijepo je da njih dvoje, šetajuc našim krajem, pored njegove ljepote, ukazuju i na nedostatke, otkrivaju drugu stranu medalje, pokazuju da ta vjecita prica o „Lijepoj našoj“ ima sve vise ružnih stranica ispisanih rukom covjeka koji bi trebao biti dio te ljepote.

Gdje, na cijoj strani stoji danas taj covjek? Ne postavljam ovdje neko akademsko pitanje, vec želim reci da sve ono sto on cini ima konkretne posljedice za njega samoga. Nedopuštena sijeca u parku prirode, pod izlikom da se šuma mora podmladiti. Tamo gdje je nekad bila lijepa zdrava bukova i hrastova šuma sad je neprohodna šikara iz koje se mukom probijaju mladice tih posjecenih ljpotica.

Gdje su završile te hrvatske ljepotice? U Italiji, ili u IKEA tvornici za neki krevet, da se tamo nadju sa drugim hrvatskim ljepoticama koje na njima vrše druge usluge raširenih ruku i nogu. Opet se moram vratiti u 60-te godine kad nas je Zagrebacka Šumarija angažirala da krcimo šumu od šikare. Dobro su placali i mi smo si zaradili lijepi džeparac za vrijeme ljetnih praznika. Zašto i danas nema takvih akcija?

Prošle sam godine u Studenom, prilikom posjete rodnom kraju, svratio autom do Sljemena. Kad ono vec pri samom vrhu STOP ne može se dalje.
Hej pa gdje sam ja to, u nekom «Pišku neke Dupetanije » ?
Gdje su oznake o zabrani prolaza ili neka obavijest, daleko dolje u podnožju, na pilani, prije nego se uopce krene tom uskom, jednosmjernom cestom?
Nekakvi sumnjivi ljudi ukrcavaju na kamione balvane i cjepanice. I to petkom poslije podne kad je cijeli svijet vec na pocinku.
Kod tolike marljivosti tih ljudi trebali bi imati dvije Švicarske u jednoj maloj Hrvatskoj.

Naprijed ne mogu, a natrag ne smijem.
Cudnu pricu oni nama ispricali, o marljivosti i brizi za okolis.

“Cuj Kepec, daj micite te vaše “Drkalice” hocu na Sljeme; Poglec tam ono brdo pod gustom šumom, To ti je “Medvešcina”, moja šuma, koju je moj deda od grofa Raucha kupil, nemoj da slucajno tam jenu šibu odrežete”
Maknuli oni svoje kamione, a ostalo si pogledajte na slikama.

 

Već su procvali šafrani!

Piše Zvjezdana Šantek /6. veljača 2011./

Vidimo da su Zvonko i Mirko aktivni, a Zvonko osobito, baš je zadnji prilog zabavan i interesantan kroz to njegovo sjećanje. S obzirom da ima dosta novih stvari na blogu, nećemo ništa slati za sada osim evo par slika koje smo slikali 6. veljače 2011. a možda bi mogle ući u rubriku: Šetamo i snimamo šumom (tek kao vjesnici proljeća).


Već su procvali šafrani! Inače, i ove nedjelje smo bili na Gorščici preko Pečovja.


U jednoj špiljici na strmini u koju nismo prije zavirivali pronašli smo jednog malog patuljka.


Tko li ga je samo stavio unutra?


Na Gorščici je bilo jako puno ljudi unutra i vani , i otraga gdje je Jura napravio još jednu veliku nadstrešnicu. Čim se malo sunce pokaže, a još ako je i nedjelja, ljudi jedva čekaju da malo izađu, ne smeta im ni blato…


Inače, ova slika s Gorščice je tek toliko, da se vidi kako je bilo toplo u nedjelju 6. veljače.

Pozdrav !
Zvijezdana i Ivan

 

Lijepa šuma naša devastirana!!!

Autor teksta i fotografija Vedran Subotić

Poštovani gosp. Ročić,
naime o čemu se radi i zašto vam pišem mail.
Ne znam dali ste upoznati sa situacijom koja se dešava u šumi iznad centra Markuševca, točnije Krsišće, ulica Gradečak lijevi. Već neko vrijeme pratim devastaciju šume koju su prouzročili ljudi koji su jako bliski Rojsu, te i on sam je uključen u taj cjelokupni zahvat. Međutim prije nekoliko mjeseci je i osvanuo članak u Jutarnjem listu ali niti to ih nije spriječilo da dalje nastave sa devastacijom parka prirode.

Sinoć sam sasvim slučajno vidio da pun kamion “šute” vozi prema šumi u kasnim večernjim satima. Lijepo vas molim da vi kao osnivač bloga i kao mještanin Markuševca napišete članak na blogu i stavite slike koje ću vam poslati, koje su slikane ove godine u rano proljeće te do danas nitko od nadležnih službi nije intervenirao bez obzira na članak u novinama.

Jako sam ogorčen što nitko ne reagira i što moramo gledat kako se šuma uništava i narušava njena izvorna ljepota i blagodati. Također me zanima zašto komunalno redarstvo ne radi svoj posao, također tu je i uprava parka prirode, ministarstvo i drugi, ali nitko se ne želi ili ih nije briga za prirodu.

Predlažem vam da organiziramo sastanak sa predsjednikom gradske četvrti Dragom Topolovecom te ga upoznamo sa problemom tako da se mogu aktivirati nadležne službe iz gradske uprave. Za bilo kakvu informaciju, te za još podrobnijih korisnih informacija i slika možete me dobiti na broj mob. 095/907-62-38 Vedran Subotić.

Komentar urednika:
Poštovani gospodine Subotić,

Hvala Vam što ste javnim istupom na bloga ukazali na problem devastiranja markuševečkog okoliša i što ste ujedno ponudili svoju pomoć u rješavanju problema. Poznato je da je svijest hrvatskih građana u svezi očuvanja okoliša slabo razvijena i da institucije zadužene za nadzor i prevenciju slabo djeluju. Predsjednik gradske četvrti Drago Topolovec bi možda mogao pomoći pri angažiranju gradskih službi za saniranje divljih deponija.

Što se tiče kažnjavanja zločestih poduzetnika kamiondžija, koji deponiraju otpad u markuševečke šume, može pomoći samo osobni angažman savjesnih mještana da zapišu vrijeme događaja i broj registarski tablica vozila te da slučaj prijave nadležnim tijelima (policiji ili komunalnom redarstvu).

Ne znam tko je trenutno predsjednik gradske četvrti Podsljeme jeli Topolovec ili Viduka (svaki će od nih odraditi pola mandata). U poglavarstvu čitaju ovaj blog pa se nadam da će Vas netko nazvati i da će divlji deponiji u šumi iznad Krsišća biti sanirani.

Hvala na suradnji, urednik I.Ročić

 

Gorsko zrcalo u Markuševečkoj Trnavi


Stijena Gorsko zrcalo nalazi se u neposrednoj blizini spoja Starog i Novog potoka, izvorišnih sastanaka potoka Trnave, jugozapadno od kote Ravno (550 m).
Gorsko zrcalo je otvorena, vertikalna, ravna ploha visoka oko 20 m i široka oko 10 m.
Danas Gorsko zrcalo služi zagrebačkim alpinistima i speleolozima za vježbe i pripreme za uspone.
Uz stijenu protiće potok a postoji i sjenica za odmor.

Planinarska markacija

Planinarska markacije vas vode do željenog mjesta

Gorsko zrcalo pogled odozgo

Pogled odozgo može biti zastrašujući. Ne puštajte djecu da se približuju stijeni.

Veliki i mali uspon

Veliki uspon po goloj stijeni, mali uspon po kamenju uz stijenu lijevo.

Uspon na stijenu Gorsko zrcalo

Zadivljujuće

 

Kaptolaka lugarnica na Gorščici

Kaptolska lugarnica na Goršćici, Bidrovec je omiljeno okupljalište vikend planinara /foto Zvonko Kota/

Livada Gorščica nalazi se na nadmorskoj visini od 740 m. To je veća planinska livada na kojoj se nalazi lugarnica. U blizini je vrh Sljemenski Oštrc visine 743 m. Gorščica je ključna točka za putove prema Hunjki i vrhu Sljemenu, kao i prema Planinarskim domovima «Lipa» i «Vugrovec». Tu će se putnici namjernici i planinari moći okrijepiti domaćim jelima i domaćim vinom pri uvijek vedrom i nasmijanom umirovljenom lugaru Juri koji tu dežura svaki vikend.

 

Pećina Pečovje (Konjska glava)

Pitomi brežuljci Zagrebačke gore nemaju nekih super znamenitosti, nema tu velikih vrhova, velikih, potoka i slapova ni velikih stijena. No ipak nađe su tu podosta zanimljivosti i ljepota.


Pećina Pečovje /foto Vanja/

Danas ću Vam opisati nadasve lijepu pećinu na istočnim obroncima Zagrebačke gore povrh sela Vidovca u predjelu šume po imenu Pečovje. Pećina se jasno vidi iz cijelog istočnog dijela Zagreba, naročito lijep pogled na nju je iz Dubrave a još ljepši vidici pružaju nam se s nje same kada nam za lijepog vremena pogled doseže sve do planine Klek.


Udubine u pećini, nekad sklonište divljih mačaka i riseva

Među domaćim stanovništvom pećina Pečovje nosi naziv Mačja glava (poneki je zovu i Konjska glava) jer su još u prošlom stoljeću u ovoj stijeni, prema pričanju starijih mještana, boravile divlje mačke koje su našle sigurno utočište u pukotinama i rupama ove šupljikave pećine.
Osobno sam od ovdašnjih ljudi čuo da su u još davnija vremena u pećini obitavali i risevi koji su prema stručnim edicijama sa Medvednice nestali prije više od sto pedeset godina.


Pogled sa Pečovja /foto Vanja, nepoznati Zagreb/

Za vrijeme 2. svjetskog rata selo Vidovec bilo je jako uporište antifašističkih boraca. Pavelićevi žandari (policija), ustaše i domobrani stacionirani u Markuševcu, tokom cijelog rata, nisu se nijednom usudili ući u Vidovec ponajviše zahvaljujući ovoj pećini sa koje su naoružani partizani imali «kao na dlanu» cijeli Vidovec i Bidrovec a topovima prema potrebi mogli su s lakoćom dosegnuti okolna sela Popovec, Trnavu, Dešćevec pa i dalje. /Autor Ivan Ročić/

 

Gorščica 5. kolovoza 2009. u slikama Josipa Zdešića

Poštovanje,
šaljem Vam nekoliko slika sa Gorščice, tamo je 5 kolovoza 2009 blagoslovljen kip Majke Božje, a nosi titular Kraljica mira. To je moj mali doprinos u razvoju Vašega bloga, na kojem Vam još jednom čestitam kao i entuzijazmu koji ulažete u isti. Nadam se da ćemo i dalje surađivati
Josip Zdešić

Slika 1

Gorščica, kip majke Božje kraljice mira

Slika 2

Gorščica, Kaptolska lugarnica /planinarski dom/

Slika 3

Gorščica, Ispred palninarskog doma

Slika 4

Gorščica, Slamnata kućica

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: