OKUD Prigorec 60-tih prošlog stoljeća

Prva smotra folklora 1966.

Piše Ljubica Poščić r. Sitar /06.06.2011./
Štovani Gospodine Ročiću!
Redovni sam čitatelj vašeg bloga, koji me oduševljava dobrim prilozima, a naročito prilozi mojega nekadašnjeg susjeda i školskog kolege – iz jarka – Zvonka Šimunjaka. Posebno me veselio prilog o njegovoj posjeti koju je imao iz Markuševca, a to me potaklo da vam se javim sa par riječi.
Povorka – snimka iz tjednika Arena


Sa povorke – iz tjednika Arena


Kočijaši – drugi sa desne strane Djordje sa Gradiljnjaka, a drugi sa lijeve strane je tata od Štefa – stari Pindek. Drugima ne znam imena – snimka iz tjednika Arena


Mladenci – Štefica Puntarić i Ivan Mučnjak – razglednica


Nosači zastave – u pozadini sa desne strane vidi se Stef koji pazi da je sve u redu – iz Večernjeg lista


Nastup na Cmroku


Prvi nastup na pozornici u Varšavskoj – original slika

Da naš Štef Ročić – Pindek, prava je legenda. Kao što Zvonko nije zaboravio, što je Štefek, kako ga ja zovem, učinio za njega – za nas, ondašnju omladinu – nisam niti ja zaboravila Štefeka, niti prvu smotru folklora 1966, sa kojom je sve počelo. Dakle, točno prije 45 godina.

Bila je zima, a mi cure iz jarka, ja Ljubica-Miškova, Slavica-Borcova, Zlatica-Prelcova i (Tuna) Katica-Pekova, subotom smo odlazile na ples u Restoraciju. Svirali poznati mužikaši, Medikuš i kompanija. Jedino okupljalište naš mladih u Markuševcu.
Najedanput se odnekud stvoril Štefek, prilazi našem stolu i sjedne na ponuđenu mu stolicu.
“Cure, ja bi vas nekej pital. Jeli bi vi štele, na ljete, u sedmem mesecu, se male prošetati po Trgu Republike u narodnoj nošnji.”
Gledamo u njega, otvorenih usta, bez riječi i mislimo, -Trg Republike, mi u narodnoj nošnji, ljeto, vrućina, pa taj nije normalan.
“ Znate, to bi vam bilo ovak. Već smo počeli osnivati folklorno društvo i treba nam još diekel i decakuv, a na ljete se održava u Zagrebe PRVA SMOTRA FOLKLORA i mi bi na te smotre, kao Folklorno društvo – PRIGOREC – iz Markuševca, nastupali. Napravili bi pravu prigorsku svadbu.”
Zatvorile smo usta, ali i dalje bez riječi, sa velikom napetošću, upijale svaku njegovu daljnju riječ.
“To bi bila prava svadba, sa mladenkom i mladencem, posnuš i dever, svati, tamburaši, diekle sa korpama na glavi, a neke sa našim črljenim jambrilemi, konji sa koljima, a na koljima kočijaši sa perjicem.”
“Štefek nema problema, tu smo, spremne smo” – odgovaramo sve u jedan glas.

Da, da, tako je Štefek stvoril naš – PRIGOREC -, koji je prvi veliki nastup imao na smotri folklora. Sakupljal je omladinu po cesti, svakog pojedinačno pozival, da se pridruži društvu i sakupil je 110 diekel i dečakuv, -110 učesnika smotre, kako je napisal Zvonko – koji su sa ponosom u našoj narodnoj nošnji marširali Zagrebom,
i na brojnim nastupima prikazivali pravu Prigorsku – Markuševečku svadbu.

Nadam se, da ovih 110 diekel i dečakuv, nisu zaboravili taj veliki događaj, kao što nisam niti ja zaboravila taj prekrasan period mog djevojačkog doba, niti daljne nastupe koje je imao PRIGOREC, od Kranja do Ohrida u ondašnjoj
Jugoslaviji, a sve to zahvaljujući Štefeku – Pindeku.

Srdačan pozdrav vama i vašoj obitelji gospodine Ročiću,
čitateljima bloga, te Zvonkecu i njegovoj obitelji.
Vaša Ljubica Poščić r. Sitar

 

OKUD Prigorec na turneji po Vojvodini 1966. g.

Pred polazak na smotru “Bratstvo i jedinstvo” Subotica / Palic snimljeno u svibnju 1966 . g. Ova je bila slika objavljena na 1. stranici “Vjesnika” . /foto arhiva Zvonko Šimunjak/

Na slici su sa lijeva na desno: Pavlekovic Rudolf Carli, Kobasic Branko Dugi, Simunjak Zvonko Zvonac, Franjevic Alen caruga, Sitar Ivan Struca, Kobasic Slavko Gary, Franjevic Dubravko Ante, Poslon Zlatko Slavek, Sitar Mirko Imbra, Jantol Branko Zebec, Cokol Zvonko i Mucnjak Ivan. /Arhiva Zvonko Šimunjak/

Kao prestavnici omladine grada Zagreba, sudjelovali smo na smotri “Bratstvo i jedinsto” koja se te godine odrzavala u Subotici. Na preporuku nastavnice engleskog jezika Ksenije Jelicic (za prezime nisam bas siguran) posjetili smo njezino rodno mjesto Tavankut kod Subotice. Ta posjeta je bila pocetak prijateljstva izmedju nasih drustava. Drustvo HKPD Matija Gubec posjetilo nas je u dva navrata. Te dogadjaje spominju na svojim web-stranicama.
http://www.matijagubec.org.rs/o_drustvu.htm
Ne znam dali je to slucaj sa Prigorcem. U svakom slucaju trebalo bi ih podrzati u njihovom radu. Prema njihovim izjavama nije im onda bilo lako, a danas je jos puno teze.


“Prvi tamburasi” snimak iz veljace 1969. godine. /foto arhiva Zvonko Šimunjak/

Stoje: Kobasic Branko Dugi (A- Brac); Jantol Branko Zebec (E-Brac); sjedi: Zvonko Simunjak Zvonac (Berda); cuce: Poslon Zlatko Slavek (1.Bisernica) i Franjevic Dubravko Ante (2. Bisernica)
Fotografirao Franjevic Alen Caruga (Bugarija) , a Sitar Mirko Imbra, (A-Brac) nije prisutan. /Arhiva Zvonko Šimunjak/


“Zebec fata Garya” snimka sa jezera Palic 1966. g. /foto arhiva Zvonko Šimunjak/

Da smo se znali zabavljati pokazuje i ova slika snimljena 1966 na jezeru Palic. Gary (Kobasic Slavko) se OBUKO U ZENSKO, a Zebec (Jantol Branko), kao iskusan “Oboritelj” (vec je bio zarucen sa Slavom), pokazuje Zvoncu (Zvonko Simunjak) kako mora “oboriti” Slovenke. Caruga (Franjevic Alem) uvijek ozbiljan, a Zvonac zainteresiran. /Arhiva Zvonko Šimunjak/
“Zvonac sa Slovenkama” Snimljeno na Palicu 1966 godine. /Arhiva Zvonko Šimunjak/

… “i odvedoh je na jezero misleci da je djevojka,
A bila je zena.
Bilo je to u noci svetog Roka,
Kad ugasise se Fenjeri,
A upalise krijesnice.
Jezero se ljuljalo,
A meni je u glavi brujalo
Ko da je voda iz mene potekla
Kad mi je rekla,
Tvoja sam tvoja sam” … /Garcia Lorca, preveo Z. Simunjak/

Sexualna revolucija koja je tih godina zahvatila Europu. Nije se osjecala u Markusevcu. U Markusevcu se u ono vrijeme jos uvijek snubilo. Ako si se negdje sam razgovaral sa deklom, onda si moral s tim racunati da bus dosel na glas. Za dekle je bilo jos gore. Dojti jednom na glas, znacilo je, da si vise ne more birati partiju. Znalo se desiti da posle “Mejse” dojde moja mati k meni i te mi veli: “Zvonko cuj, sad pri mejsi mi je rekla Vincekova ……, zakaj ja ne bi zel njenu (……..). Pa to ti je ljepa dekla”. “Cuj mama, ona ti je ljepa, ali ja se ne mislim tak brze zeniti, a ovak se samo z njom potepati”. “Imas prav, imas prav” javila se moja stara mama (baka) “kuj bi se i njega stela tak brze resiti”
“OTISLI KAO DJECA A VRACAJU SE LJUDI”. Palic, Subotica 1966. g. /foto arhiva Zvonko Šimunjak/
cuce: Kobasic Slavko Gary, bracist iz Koleda, Sitar Ivan Struca, Simunjak Zvonko Zvonac,
stoje: Sofer, Jantol Ivan Curo, Cokol Zvonko, Poslon Zlatko Slavek, Ivka Selendic Cinekova, Puntaric Branka, Puntaric Mirjana, Jantol Branko Zebec, Nada Selendic Bubaceva, Selendic Vlasta , Pavlekovic Djurdja Lolekova, Branka Lukacin Kraljicina, Ljuba Sitar Madjarova, Hadzic Marica /Arhiva Zvonko Šimunjak/

Putovanje na Palic je bilo nase “vatreno krstenje”. Prvi smo put, kao drustvo, napustili granice Zagreba. To putovanje je pokazalo i medjusobnu podnosljivost koja je ustvari garant uspjeha jedne turneje, a onda i obstotka drustva kao cijeline.
Nase djevojke su jos bile curice i za njih je Stef (Rocic Stjepan) i Curo (Jantol Ivan) uveo vojni rezim.
Putovanje u Suboticu je za mene osobno donijelo spoznaju:
– Da su Bunjevci Hrvati i to jako ponosni.
– Da pojam “Hrvatske Budnice” oznacava pjesme kojih je izvodjenje na javnom mjestu bilo zabranjeno (“Ustani Bane”, “Oj Hrvatska Mati” i “Vilo Velebita”). Mi smo ih ipak stavili na nas repertoar.
– Da je u Subotici do 1951 postojalo “Hrvatsko Narodno Kazaliste”. Bili smo pred zgradom koja se onda, a valjda i danas zove “Narodno Pozoriste” latinicom na srpskom i “Nepszinhaz” na
madjarskom jeziku. Zbog “aljkavosti” kod pisanja novog, moglo se jos dobro procitati i staro ime kazalista. Srdacan pozdrav, Zvonko Simunjak

 

Prvi nastup OKUD Prigoreca u kino dvorani u Markusevcu 1965. g.


Prvi nastup OKUD Prigorec u kino dvorani u Markusevcu 1965. g.
/foto arhive Rudija Pavleković Carlija/
Sa lijeva na desno: Tarabuku udara Dado Krizanec voditelj drustva ” KOLEDO” iz Zagreba, Kobasic Slavko Gary, Sitar Ivan Struca i Pavlekovic Rudolf Carli.

Slika je divna puna dinamike, snimljena na nasoj prvoj velikoj predstavi kada smo se predstavili Markusevcanima. Tada smo vec bili organizirani i registrirani kao “OMLADINSKO KULTURNO UMJETNICKO DRUSTVO PRIGOREC” iz Markusevca. Mozda bas zbog tog naziva danasnje drustvo preskace taj period i prave se blesavim, a nemaju pojma koji je trud bio potreban sve to pokrenuti u tom kratkom periodu. O tome cu pisati tamo negdje na jesen.

E sada o slici.
Pocinje velika grupa prvo sa “Rugovo oro” gdje plesu i zenske. Tempo plesa se pojacava, izdvaja se grupa momaka koji jos vecom dinamikom uz glasniju “Tarabuku” plesu “Sopsko oro”. Ovaj se ples uvijek izvodio kao zadnji ples, a publika je bila odusevljena.

Fotograf je uhvatio vrhunac tog plesa i iz otvorenih ustiju plesaca jos sada cujem nas “RATNICKI POKLIK OBORI” Pravi smisao rijcei “OBORI” znali smo samo mi iz grupe, a znacilo je “POVALI ZENSKU”. Kada je neki od nas bio u razgovoru sa djevojkom mi smo ga u prolazu pozdravljali sa “OBORI”. /komentar Z. Simunjak/

 

OKUD Prigorec na turneji u Bosni 1967. g.


Ljubija BIH, /snimka iz 1967. g. fotoarhiva Rudi Pavleković/
Na slici s lijeva: sjedi Alen Franjević Ašćo, iza njega Zvonko Šimunjak Zvonac. Stoje lijevo Rudi Pavleković Čarli i Branko Kobasić Dugi ispred njega sijedi Dubravko Franjević Dudo i ispred njega pokojni Branko Jantol Zebec


Ljubija BIH 197. g. /foto arhiva Zvonko Šimunjak/

Ljubija, malo rudarsko mjesto sa lijepim novim „Rudarskim“ domom, pozvala je „Zagrebacku Estradu“ da uvelica njihovu proslavu.
A „Zagrebacka Estrada“ je pozvala nas, decke iz Markusevca, da im se pridruzimo.
Ja mislim da vam nitko ne moze odati vece priznje. Nas Rating (vrijednost) je porastao, postali smo „Salonfaehig“ u zagrebackom zabavnom zivotu.
Zabavni Orkestar Televizije Zagreb, Dusko Dancuo, Vicky Glowatzki te voditeljica, bozanstvena Jasmina Nikic i Miiiiiiii … Decki iz Markusevca.

To sam dozivio kao da je Bozic i Uskras u istom danu.

A onda predstava, nastup, sve se odvija po planu, stimung raste.
Divno nam je. Poslije zavrsenog programa prelazimo u bar. Prigusena svjetla, moderni namjestaj, duboke fotelje. Za sankom dvojica rudara, konobarica … u Bosni smo, …. prisjetih se Emine

„Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće…
– Ni hodžin mi zapis više pomoć neće“!…

Hodzin zapis, ne Hodza nije za mene zadusen. Mi imamo naseg Zupnika Kresu i Novi Zavjet.

U vuglu je mala pozornica za muziku. Na njoj stalci za note, klavir, a na podu divna, sivo-maslinaste boje, savrsenog oblika, obrubljena sa reisverschluss-om, futrola od satorskog krila za kontrabas. Kako ju je bilo zalosno gledati onako napustenu, smotanu pod nasim nogama, osamljenu u ponizavajucem polozaju, praznu…….. Postajem sentimentalan.
Treba ubit vrijeme, moramo cekat tri sata na vezu za Prijedor. Nema veze mi smo u stimmungu. Kuca casti, pijem Whisky prvi put u mom zivotu. Na sanku flasa sa Whisky-jem, citam etiketu „Whisky Rake“…. U Bosni smo, ………prisjetih se.

„Za Radnike Djake i Seljake
najbolji je Whisky Rake“

Djak sam pa i seljak, zaci moze dupli.

Uzimamo nase tambure, popevke zvoniju, Dancuo pjeva sa nama, Glowatzky isto.

Zuti uzima saksophon, Dancuo sjeda za klavir. Uzivam u atmosferi, pogled mi leti sa Jasmmine na futrolu i obratno. Obadvje su divne. Ne mogu si ni jednu priustiti.
Siromak sam.

Zuti zasvira Besame Mucho

Bésame,
bésame mucho
como si fuera esta noche
la última vez
Bésame,
bésame mucho
que tengo miedo a perderte
perderte después

Küsse mich,
küss’ mich ganz feste!
Küss’ mich als wär’s heute Nacht
zum allerletzten Mal.
Küsse mich,
küss’ mich ganz feste,
denn ich hab’ Angst, ich verlier’ dich,
verlier’ dich danach.

Poljubi me,
poljubi me strasno
poljubi me ko da je nocas
posljednji put.
Poljubi me,
Poljubi me strasno
Jer ja te volim zauvijek
I ne zelim te
Izgubit nikad.
Besame,
besame mucho,
Each time I bring you a kiss
I hear music divine.
So besame,
besame mucho,
I love you for ever,
Say that you’ll always be mine.

Stef se dize, prilazi Jasmini, klanja se, vidim becka skola……. iz Jarka je.

Jasmina prihvaca, dize se….
“a meni se krenu bururet u glavi”

Zuti svira perfektno, Stef se svija ko da je progutal feder sa moje budilice, kaj mi se to jutro razbila.
Svi gledaju Čagere, a ja gledam futrolu. Pogled mi se sretne sa Garyjem. On me razumije.
Oblacimo nasu Berdu … Spajamo ono sto zajedno pripada.

“Jetzt kommt (wächst) zusammen was zusammen gehört”/Willy Brandt nakon pada Berlinskog Zida. 20 godina poslije nas/

Najednom galama, van, van, dosel je busic, brzo, bumo zakasnili na vlak u Prijedoru. Cekaj pa moramo; Nis, nis nosi instrumente nosi sve….. Paaa, Cekaj hocu objasniti; Trpaj sve vice Stef i Zebec. I mi potrpali sve cak i stalke za note … Bil je mrak nismo vidjeli. /komentar Z. Simunjak/

 

Bačka Topola 1967. g.


Slika iz 1967. Cjelovečernji nastup u Bačkoj Topoli (Vojvodina) / foto album R. Pavleković/
Na slici s lijeva Branko Kobasić Dugi svira brać, Ivan Sitar Štruca, Slavko Kobasić Gary, Rudolf Pavleković Čarli i Štef Ročić Pindek.
OKUD Prigorec je pred punom dvoranom izveo svoje najbolje točke: Posavske plesove, Prigorje, Bunjevac, Baranju, Mađarski muški ples, Trno mome i šopsko te najžešći Banatski muški ples Banat.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: