Josip Kobasić Švrćo – Markuševečke starine

U podrumu

Piše Ivan Ročić /27.08.2011./
Vino je napitak Bogova
Dok žene Ivka, Nada i Nada na dvorištu raspravljaju o uzgoju i sadnji cvijeća, Josip me uvodi u njegov omiljeni kutak, u podrum. U podrumu koji je djelomično ukopan u zemlju, uz diskretnu rasvjetu vlada spokojni mir, mračno je, temperatura ugodna, vlaga optimalna sve super za opuštanje i uživanje uz čašicu domaćeg vina.


Šank s vitrinom, uz njega dvije lijepo oblikovane stolice


Na zidu prekrasna velika slika (ulje na platnu) sa motivima zelene šumske flore i faune. Pored slike posude za spremanje a na policama birana flaširana vina


Košare, demižoni, alati i dvije eloksirane bačve. No, bačve vinskog podruma nisu prazne. U jednoj od njih još se čuva vino.

Potrebno je puno znanja, ljubavi i rada da dozrjelo grožđe dođe do čašice na šanku, da podari naša osjetila, razveseli duh i tijelo. Isto toliko ljubavi je potrebno da se osmisli i uredi jedan ovakav prekrasan ambijent. Svu potporu i čestitke da se ovo nastavi i u budućnosti.
Živjeli, u zdravlje vam bilo!

 

Na putu do kućice muzeja

Piše Ivan Ročić /19.08.2011./
Nedavno sam primio email naše stalne suradnice Ivke Ježić s željom za postavu izložbe o markuševečkim starinama u prostorijama Hrvatskog doma u Markuševcu.

Email citat:
Poštovani gosp. Ročić, poštovani mještani Markuševca!
Špotati možemo svi mi jako brzo i jako oštro ali nešto poduzeti to je već problem. Što bi se moglo napraviti da puno ne košta a bilo bi za mještane prihvatljivo? Kako da poljepšamo nas Markuševec. Kako da ga malo kulturno obogatimo?
Gostiona ima” hvala Bogu “dosta. Markuševcu nedostaje “brend”. Naši vrijedni i marljivi suradnici bloga prikupili su puno povijesnih materijala. Uvjerena sam, kada bi našli odgovarajući prostor za izložbu da bi to potaklo mještane na suradnju. Napraviti mali muzej! Materijala ima sigurno svaki doma. Ja sam spremna na suradnju. Hrvatski dom stoji prazan, neiskorišten, na super je mjestu pa bi se mogao iskoristiti. Kaj mislite? Jeli bi to bilo izvedivo? Mozda za pocetak.
Lijepi pozdrav Vama i čitateljima bloga, Ivka Jezic.

Pročitavši ovaj emil prisjetio sam se našeg mještana Josipa Kobasića Švrće i njegovog pisma koje je ranije bilo stiglo na našu adresu.
Citat:
Dobar dan! Konačno sam i ja došao do interneta, i pregledom sam došao do ove Vaše str. Zovem se Josip Kobasić-Švrćo i živim u Štefanovcu 84. Vrlo sam zainteresiran za očuvanje svega što je i što povezuje naš prigorski kraj, a naročito Sv. Šimun, pa između ostalog, sakupljam riječi u našem dijalektu ( da ne nestanu ), isto tako, pišem pjesme na našem šimunskom jeziku, na mojem dvorištu od starih materijala sagradio sam kućicu, u kojoj sakupljam razno razne stare stvari. Pa ako ste zainteresirani moguć je susret po dogovoru, Pozdrav!

I što sad, dva prijedloga preda mnom, dva pisma ista želja, to se ne može odbiti, dapače to me veoma zainteresiralo. Nazvao sam gospodina Kobasića i rekao mu da mu dolazim u posjetu s još dvije gospođe, mojom suprugom Nadom i blogericom Ivkom. Josip je prijedlog objeručke prihvatio.

Ja i supruga autom smo se odvezli u ulicu Pilatuščak da usput pokupimo Ivku. Kod Ivke je u posjeti bila njezina prijateljica pa smo i nju poveli sobom. Par minuta vožnje i eto nas pred kućom domaćina Josipa. Dočekali su nas Josip i njegova supruga Nada. Obostranom iznenađenju i veselju nije bilo kraja, kada smo se nakon više desetaka godina, kao dobri prijatelji ponovo našli na okupu.

Nakon što smo se pozdravljali Josip nas je kroz predivan vrt poveo prema drvenoj kućici – muzeju. Netko je jednom rekao „Slika govori tisuću riječi“ pa se stoga od sada prepustimo slikovnoj čaroliji.


1. Vrt poduprijet kockama popunjenim predivnim cvijećem


2. Ove stepenice vode nas u vrt s kućicom muzejom.


3. Klupa i kućice u vrtu


4. Odmor na klupi


5. Na putu do muzeja domaćica Nada objašnjava gošćama kako je uzgojila ovo cvijeće


6. Evo nas pred kućicom muzejom

Idućih dana slijede nastavci
– U muzeju
– U podrumu
– U vrtu

– Markuševečki riječnik
– Josipove pjesme pisane na starom markuševečkom govoru
– Stari markuševečki običaji

 

U muzeju

Piše Ivan Ročić /20.08.2011./

Evo nas pred kućicom etnografskim muzejom. Prolazimo predvorje muzeja, trijem u kojem nam Josip skreće pozornost na lijepo oblikovani stol i klupe iz masivnog drveta koje je on sam izradio, na starinsko lijevano zvono, starinski prozor …
Uvodi nas u glavnu prostoriju – muzej, govori nam o prošlosti izložaka, pokazuju nam predmete, slike i objašnjava tko je na slikama: Stjepan Radić, Basarićek, Stari Štefanovečki tamburaši … Pravo bogatstvo slika i drugih starina.

Podučava nas da se u svakom markuševečkom domu može naći dragocjenih starina, a da vlasnik toga nije ni svjestan. Naši podrumi i tavani sakrivaju pokoji starinski alat, predmeti iz starinskog domaćinstva, svijećnjak, neku staru sliku, staru fotografiju, bakine i djedove sitnice… Sve su to primjerci koji imaju veliku vrijednost ukoliko ih sakupimo i izložimo.

Eto, tako Josip drži do markuševečke etnografske povijesti!

No, prepustimo se slikovnim zapisima:

Josip s radošću priča o izloženim eksponatima


Zid sa slikama

Dvije slike

Tri slike


Anđeo i Marija


Zidna ura


Kuhinja


Kuhinjska vitrina i starinski radio


Police u kuhinji


Stari pribor i alati


Zibka (desno) i korpa (lijevo) na starinskom tavanu

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: