Izleti u prirodu!

Mala šetnja Zrnetinom

Autor Zvjezdana Šantek /13.12.2010./O samom postanku imenu ovog brijega ne znam ništa. Zašto se baš tako zove a ne nekako drugačije? Da li je to zbog zrnja koje se nekada davno sijalo po ovom brdu? Tko zna?
Nije se teško popeti na ovaj brijeg; ima tu strmih i blagih staza, ima i kolni put do vrha.
S vrha Zrnetine pruža se lijep pogled na sve 4 strane svijeta, a ovaj zimski pomalo je bajkovit i daje svečani ton krajoliku u ovo predblagdansko vrijeme.


Zimska idila, pogled s Zrnetine


Pogled prema sjeveru, pećina Konjska glava iznad Vidovca

Na sjevernom dijelu Zrnetine postavljen je u novi odašiljač za bolji tv prijem, pa ako želimo dobru sliku na našim TV prijemnicima, moramo usmjeriti antene na taj objekt.


Hrastina i Cikov breg


Popovec kroz snjegom zametene grančice

U podnožju istočne strane brijega Zrnetina smjestilo se naselje Markuševečki Popovec, a s zapadne strane naselja Markuševečka Trnava i Bidrovec, Iznad Popovca dominira brdo Medvedski breg, iznad Trnave brda Prostiješno i Hrastina a iznad Bidrovca brda Cikov i Vuljarov brijeg. Potoci Bidrovec i Trnava teku Trnavečkom stranom, a potok Vidovec Popovečkom stranom da bi se u podnožju južne strane brda Zrnetina kod restorana „Dva potoka“ slili u jedan i dalje prema Savi krenuli pod zajedničkim imenom potok Trnava.


Markuševečka Trnava, Jurkovići i Toti u snijegu


Markuševečka Trnava, Šanteki


Križanje ulice Vide Ročića s ulicom Mark. Trnava


Markuševečka Trnava u donjem dijelu, Horvatići


Stara kuća na Zrnetini

Još ono malo preostalih vinograda koji se nalaze na blažim padinama brda vodi bitku sa šikarom koja polako preuzima vlast i ovdje. Takvo je vrijeme; nema više stoke ,nema potrebe za sijenom, ljudi se trude održavati zemlju koliko mogu, ali uz stalan posao i obaveze to postaje nemoguća misija. Nekada,u rana ljetna jutra, mogao se čuti zvuk kosa koje britko režu travu, i osjetiti miris svježe pokošene trave. Danas, ljeti,čuju se uglavnom flakserice koje u duetu s kosilicama stvaraju manje lijep zvuk. Brijeg mijenja izgled i polako se pretvara u šumu, kao i mnoga druga brda u Prigorju.
Nekada bi bio veliki problem ako bi susjed pokosio nečiji mejaš; bilo bi tu svađa, batina pa i sud je nerijetko imao posla s mejašima. Danas bi bili zahvalni da netko pokosi cijelu parcelu. Ne daj Bože da netko tada prekopa mejaš! To je bila još gora stvar, to čak i danas ne bi ostalo nezamijećeno. Ipak, nekolicina ljudi i dan danas obrađuje svaki dio svojega grunta.
Vrijeme nosi svoje, novo vrijeme- novi običaji i drugačiji način života. Tko zna kako će ovaj krajolik izgledati za 50 godina? Hoće li tu biti šuma ili će možda graditi kakve „urbane vile“ ? Nekako bi mi draža bila prva opcija, ali tko će znati što sve nosi sutra…

 

Od Trnave preko Mrzljaka do Puntijarke

Autori: Ivan i Zvjezdana Šantek /12. 12. 2010/

Jutro je osvanulo hladno, u 8 sati je u Maksimiru izmjereno -5 stupnjeva. Danas nam je bila želja stići do Puntijarke, popularnog planinarskog doma na Sljemenu, i to preko Donjeg i Gornjeg Mrzljaka. Glave su nam prepune hapšenja Sanadera i svih vratolomija kojima nas već godinama „uveseljava“ (čitaj- uništava) naša vrla vlada .Samo da ne bude opet – tresla se brda rodio se miš – .Tako je bilo u prošlosti mnogo puta , a da li će sada biti provedena prava i potpuna istraga, sud i povratak ukradenog? To je pitanje, no odgovor na to pitanje ne možemo dati , ali možemo razbistriti glavu na hladnom i čistom zimskom zraku, pa krećemo na našu ovotjednu stazu. Uz kapelicu Sv. Vida, kao i prošlog puta, krećemo uz branu Trnava do šume Jelovec kroz koju ćemo se popeti do Jelovečke šije. Krenuli smo negdje oko pola deset.


Brana Trnava


Šuma Jelovec

Put je zaleđen, što je normalno na ovoj temperaturi, a bolje i da je zaleđen nego da je jako mokar snijeg; lakše je hodati. Uspon kroz Jelovec je dosta naporan jer je naša odabrana prečica najstrmiji dio te šume.


U pozadini srušena šuma


U dolini Jurkovici, iza Medvedski berg

No, nekako stižemo do kolnog puta koji presijecamo, te opet idemo stazom kroz šumu. Tu susrećemo planinara iz susjednih Hađića , te nastavljamo dalje u njegovom društvu.


U društvu je lakše

Prava je štete da ovom stazom ne ide više planinara, a možebitni razlog tome je i porušena šuma i ostavljeno granje i porušena stabla baš na onim dijelovima kojima se nekada nesmetano moglo proći. Zašto je to tako , tko to radi i ostavlja nered iza sebe ,ne znam .
U svakom slučaju , ili kroz teško grmlje, trnje i šipražje, ili zaobilazno putem. Put je zaleđen, što je dobro, ali kako će biti kada se budemo vraćali? Nadamo se da temperatura neće iznad 0 stupnjeva. Snijeg je ovdje nešto viši, ali je suh, pa samim tim i ugodan za hodanje. Nakon prečice kroz šumu opet smo na putu, te ćemo uskoro stići do Donjeg Mrzljaka. Ovdje su inače, dobri tereni za vrganje, za onoga koji ih zna tražiti.


Pogled na grad: toranj Toplane, kraj Doma sportova


Lovačka čeka na putu prema Mrzljaku


Susret s drugim planinarima i razigranim psom


Potok Mrzljak

Idemo dalje strmom snježnom stazom prema Gornjem Mrzljaku.


Putokaz

Izvor Gornji Mrzljak


Sjenica Gornji Mrzljak

Nakon G. Mrzljaka idemo dalje uz brijeg i nakon petnaestak minuta izlazimo na gornji dio Bikčevićeve staze koja završava točno podno planinarskog doma Puntijarka. Tu se rastajemo
s našim suputnikom i sami se uspinjemo uz kućicu samoće po vrlo klizavoj ,zaleđenoj stazi
do Puntijarke.


Na stazi za Puntijarku


Čaj na Puntijarki

Popili smo naš čaj, a nakon što smo pozdravili neke poznanike, kupili smo vruće štrudle od sira i ponijeli sa sobom. Baš je bila fina!

Natrag idemo stazom prema Danjki .

Kao i prošli put, kada smo se vraćali s Hunjke, pratimo markacije i odvajamo se za
Markuševec i spuštamo se na Sela. Temperatura zraka je za ova 2-3 sata porasla, te nas je dočekalo blato


Blato na Selima

Preostala hrastova šuma

Zato smo svakako htjeli izbjeći put prema Ferovcu, te smo se nekako uvukli u onaj gustiš koji inače izbjegavamo. Na jedvite jade smo se nekako iskobeljali iz trnja i šiblja . Drugi puta treba uzeti škare za ruže i malo pročistiti stazicu jer je šteta da se kroz taj dio ne može proći, a okolo je duži put .Ovako smo se ipak prije spustili na Jelovec, branu Trnava i dalje nastavili putem. Kod lovačkog doma pogledah na sat –bilo je 14.30.
Danas smo naš izlet završili u boljem stanju nego prije desetak dana, biti će snage i za kuhanje, a ni apetita ne manjka! Pozdrav čitateljima!

 

Na Hunjku

Autori Zvjezdana i Ivan Šantek /2.12.2010./

Slušajući meteorološku prognozu sinoć , koja je kazivala da neće biti kiše i da slijedi danas razvedravanje, krenuli smo hrabro prema našem današnjem cilju, a to je Hunjka. Nismo nosili hranu jer smo namjeravali svratiti u planinarski dom Mala Hunjka koji u najmu drži obitelj Mihovec iz Markuševečke Trnave te se tamo počastiti štrudlom i toplom kavom i čajem. Ipak, uzeli smo termos bocu sa sobom; put je u ovim uvjetima doista naporan a znali smo da će zbog snijega i poledice biti i mnogo duži nego inače. Ali koliko duži i naporniji , nismo ni slutili.
Dakle, u 10:00 pješice od kućnog praga, krenusmo uz kapelicu Sv. Vid , a staza koju pratimo je markirana i nosi broj 23. Prolazeći pokraj lovačkog doma nailazimo na prve poteškoće, a to je sklizak i zaleđen put, te se počinjemo pitati kako ćemo uopće stići gore. Tvrdoglavost nam nije dala niti pomisliti da se vratimo kući , čak i kad je počela padati sitna kišica već iza brane Trnava. Mislili smo , ma to je prolazno, nije u najavi bila ni kiša ni snijeg za danas.


Kod Jurkovića


Lovački dom u Trnavi


Zaledjen put kod brane Trnava

Idemo dalje uz Gorsko zrcalo gdje na trenutak zastajemo .


Gorsko zrcalao zimi


Sjenica Gorsko zrco


Kanjon Novog potoka


Tisova peč

Uz sam kanjon Novog potoka penjemo se do Tisove peći i dolazimo do terena koji postaje strmiji. Snijeg koji prtimo , mada mokar, još nije tako težak i visok u samom početku ovog dijela uspona, ali što više odmičemo snijeg je dublji i napor je veći. Nikakvog traga nema ispred nas, čak niti životinjskih nema puno. Tek tu i tamo pokoji trag divlje svinje ; nažalost, to je slika naših šuma . Sva divljač je praktički istrijebljena! Već dugo nismo vidjeli nikakvu životinju u šumi. U zadnjih petnaest- dvadeset godina , koliko hodamo uzduž i poprijeko Medvednicom, zadnjih par godina se primjećuje da su životinje u šumi toliko rijetke, da bi lov trebalo zabraniti na više godina, a krivolov drastično kažnjavati.
Uspon na Ornjak, neki ga zovu Hornjak, je jedan od napornijih na Medvednici, a sklizak snijeg i poledica nisu ga sigurno ublažili.


Uspon na Ornjak


Nema tragova ipred nas


Markacija na vrhu brda Ornjak

Evo nas konačno na vrhu! Sada još preostaje samo onaj dio do Hunjke po putu .Ali, tu je snijeg još viši, a nitko još nije prošao niti ovim putem. Ne preostaje ništa drugo nego prtiti snijeg i dalje ili se vratiti istim putem . Malo jedan hoda naprijed, malo drugi, ali muško tu uvijek mora puno više potegnuti. Bilo bi bolje da nas je više, ali eto …


Nije lako prtiti snijeg


Čaj ispred stare jele

Ovo nas je iscrpilo , a nismo baš u cvijetu mladosti, pa pomalo posustajemo, ali samo na čas.
Ne treba niti reći da niti žive duše nigdje nismo sreli .I konačno ,kad nam je stvarno bilo dosta svega , evo nas na Hunjki. Ali, magla i hladnoća nisu nam dozvolili puno zastajkivanja, pa ulazimo u planinarski dom-kod Mikija i Grozdane da se malo ugrijemo.


Konačno Hunjka


Ivan Mihovec, čišćnije snijega


Uz peć


Domaćica Grozdana Mihovec

Nažalost, nema nikakovog prijevoza do same Hunjke, a Tomislavac je daleko, pa smo prisiljeni vraćati se kroz šumu, pješice.


Natrag preko Danjke


Markacija Markuševec u magli

Ali,kada smo izašli van, snijeg je padao i to jako. Kako se najbrže vratiti doma ? Ako smo došli pješice, moramo tako i natrag, naš je zaključak .Pa kud puklo da puklo. Pozdravljamo se s Ivanom i Grozdanom te odlučujemo krenuti prema Danjki , misleći da će biti lakše spuštati se ovuda . Staza vodi prema Donjem Mrzljaku, dalje za Njivice ali mi smo skrenuli na raskršću prema Markuševcu. Što se tiče visine snijega, bili smo u zabludi, jer je ovdje još viši. Niti ovdje nitko nije prošao danas , a snijeg pada sve gušći, pa smo žurili koliko je to moguće, a mokri kompletno. Ne bi bilo dobro da nas ulovi mrak u šumi, a sada su već skoro 2 sata. Vidljivost je bila slaba, tako da je panorama izostala. Idemo markiranom stazom prema Markuševcu te se odvajamo s te staze lijevo, spuštamo se na Sela gdje primjećujemo novo označenu stazu kroz šumu koja nas dovodi do Jelovečke šije .Tu smo se namjeravali spustiti do Jelovca, ali gustiš nam to ne dozvoljava pa moramo ići okolnim putem koji nas vodi prema Jordanićima.


Jelovečka šija


Pogled kroz sitnu kišu

Prije Jordanića, na Ferovcu mi smo skrenuli lijevo .Inače, taj put je bio prava kaljuža i voda do gležnja , a blato ispod djelomično otopljenog snijega sklisko . Sada pada kiša , jako je sklisko, a mokre jakne nisu ni malo ugodne. One riječi koje su mi tada padale na pamet, a bile su upućene prognostičarima, nećemo ovdje navesti. Spustili smo se kroz predio zvan Banja do brane Trnava i nastavili po putu punom ogromnih lokvi vode do Lovačkog doma. Kad smo se okrenuli , vidjeli smo da se gore počelo razvedravati. Dobro je , biti ćemo doma prije 4 sata, poveselili smo se . Pomisao na topli tuš dala nam je snage da ubrzamo korak te smo stvarno bili doma do 4 sata… Pozdrav čitateljima bloga!

 

Gorščica u snijegu

Piše: Zvjezdana Šantek, snimke Ivan Šantek
Nedjelja 28.11.2010. “ Nije snijeg da pokrije brijeg nego je snijeg da otkrije/sakrije trag“ kaže narodna mudrost.
Snijeg je dobro zabijelio Sljemenske staze. Dok je po Markuševečkim bregima jedva pokrio travnjake i šumarke na Gorščici ga je napadalo dobrih 30 centimetara. Čarima prve prave ovogodišnje zimske idile, u brdima iznad Markuševečke Trnave, nije mogao odoljeti ljubitelj prirode Ivan Šantek. Naoružavši se toplim čajem, sendvičima i fotoaparatom hrabro je prtio snijeg do Gorščice i još malo dalje do izvora Mrzljak. Što je sve snimio pogledajte u nastavku.


Približavavši se Gorščici snijeg je postajao sve viši i viši. Ovo je snimka snijegom zametene ceste prema Gorščici.


Jelke i borovi pod teretom vlažnog snijega


Planinarska kuća Kaptolska lugarnica na Gorščici


Gorščica, drvena skulptura pod snijegom


Još jedan pogled na Kaptolsko imanje i krećemo prema izvoru Mrzlak


Ovaj putokaz nam govori da smo se udaljili 20 minuta planinarskog hoda od Gorščice i da smo u blizini izvora Mrzlak


Evo ga, tu je izvor Mrzlak (Zagorska strana Medvednice) u narodu poznat pod nazivom Izvor života


Na povratku kući napravimo još jednu snimku: Zagorje u magli

 

Preko Vidovca i Marije Snježne do Lipe Rog

Piše Zvjezdana Šantek, fotografije Ivan Šantek /25.11.2010./

Jutro je osvanulo hladno i mrazovito. Rano ujutro temperatura je pokazivala -1 stupanj C, i
začas se temperatura popela do 5 stupnjeva C, dakle nema razloga da ne krenemo do Lipe Rog (705m), koji se nalazi na sasvim istočnom dijelu Medvednice. Dan je dobar za hodanje; treba se naviknuti da lijepi topli jesenski dani polako uzmiču pred nadolazećom zimom.

S naprtnjačama na leđima i odjeveni primjereno ovoj temperaturi od trenutnih 5 stupnjeva C, krenuli smo oko pola 10 ujutro Bidrovečkom cestom prema Vidovcu. Namjera nam je ovaj puta bila stići do Lipe Rog i svakako zastati kod zavjetne kapelice Marije Snježne. Jutarnji mraz se polako topio pod zrakama sunca, psi uz cestu nas pozdravljaju lavežom a mi prolazimo Površnicom i tu odabiremo lijevu cestu kojom prolazimo Vidovečkim selima: Kovačići, Komušari, Čigiri, Motiki i Jambrešići koji su, mislim, zadnje selo prije šume. Ovdje, kad je sezona gljiva, mještani skoknu par koraka u šumu i eto gljiva.

Pogled nam je privukao križ koji se bijeli na vrhu jedne stijene i odlučujemo se prvo popeti do njega i baciti pogled na Vidovec . Skrećemo sa puta na brijeg i stazu koja vodi do križa . Pri kraju staza se sužava , pa je potreban oprez jer je vrlo strmo s obje strane, a i staza je pun kamenja.

Odmor pod križem. Po godini koja je utisnuta u betonsko postolje, zaključujemo da je križ postavljen 2001. g.

Pogled sa pećine pored križa, na naselje Vidovec, je stvarno lijep! Ukoliko patite od vrtoglavice, ne naginjite se previše.


Vraćamo se natrag na put koji je, usput rečeno, izuzetno blatnjav i sklizav, a ispod lišća je raskvašeno blato i voda pa nije moguće ići onim tempom kao inače kad je suho. Dobra visoka planinarska cipela je neophodna jer mokrih nogu ne bi bilo ugodno na ovako niskoj temperaturi.


Penjanje uz strmi brijeg zagrijava tijelo maksimalno, ali kad se stane onda je prilično hladno. Treba pripaziti da se ne prehladimo tako da nema dužih stajanja. Staza kojom idemo je markirana i nosi broj 27.Evo nas na raskršću kod putokaza. Još malo i dolazimo do zavjetne kapelice Marije Snježne gdje ćemo se malo odmoriti i popiti gutljaj toplog čaja . Dobro je ponijeti termos bocu s čajem ili kavom.

Kapelica je izgrađena 1829. g.za vrijeme župnika Ignacija Ročića, koji je bio župnik župe Čučerje, a rodom je bio iz susjednog Markuševca (napomena urednika: župnik Ignacije Ročić 19.stoljeće, župnik Mirko Ročić 20. stoljeće oba su rodom iz Markuševečkog kraja). Kapelica u današnjem obliku postoji od 1957. g. kada je obnovljena. Ovdje se služi Sv. misa jednom godišnje i to 5.kolovoza. Naravno, za mnoge vjernike katolike koji posjećuju Mariju Bistricu na njihovim hodočašćima, kapelica Marije Snježne je nezaobilazna postaja za odmor na putu prema najpoznatijem Hrvatskom svetištu Mariji Bistrici. Predio gdje se kapelica nalazi zove se Luščica a iznad nje je vrh Stražnjec (628m) koji je poznat po izvoru gorske pitke vode. Izvor nosi naziv Pod grabom. Iza Marije Snježne još nas čeka samo jedan veći uspon, ali taj je i najnaporniji do sada.


Na putu prema planinarskoj stazi M1 nalazimo nekoliko lijepih prizora: Kamen iznad staze


I ovaj lijepi pano!


I evo nas na vrhu, na stazi M1 koja povezuje gotovo cijelu Medvednicu, od zapadnog dijela pa sve do sasvim istočno smještene Lipe Rog.


Pogled puca na sve 4 strane svijeta Na istočnoj i južnoj strani je prilična magla, ali dio Zagorja se dobro vidi .


Putokaz kod Lipe Rog


Dolazimo do lijepe kapelice na prostranoj livadi. Kapelica je zaključana, nigdje nikakvog natpisa ali znamo da je to kapelica posvećena hrvatskim mučenicima.


I evo nas na krajnoj točki današnjeg izleta, na Lipi Rog koja je smještena na krajnje istočnom dijelu Medvednice. Na slici planinarski dom Lipa Rog . Dom je otvoren vikendom.


Pored doma postoji Piramida ( metalni toranj) sa kojeg se pruža prelijepi pogled na sve četiri strane svijeta.


Pogled sa pramide prema Slemenskom tornju

Vraćamo se malo zaobilaznim putem ,ali opet izlazimo na stazu prema Mariji Snježnoj, i dalje prema Vidovcu. Prolazimo dalje istim blatnim i skliskim putem, oprezno, sada već prilično bolnih nogu. Dobro je došla dodatna topla trenirka jer je sve hladnije.

Vidovec u magli – Fotografiranje više nema puno smisla jer je magla sve gušća u nizini i vidljivost nije naročita. U ugodnom društvu jedne planinarke i njezinog prijatelja (koje smo susreli nadomak Vidovca), dolazimo do kraja našeg današnjeg puta .Dakle, oko 6 sati ukupno. Puno hodanja, malo odmora i poneka fotografija! Pozdrav čitateljima bloga!

 

Izlet na Gorščicu

Prilog pripremili: Zvjezdana i Ivan Šantek

Lijep i vrlo topao dan (14.11.2010.) za ovo doba godine upravo nas je „nagovorio“ da se uputimo u brda.
Prvobitni plan bio ja da odemo do Lipe Rog, ali s obzirom da je već bilo podne kad smo pješice krenuli, nije bilo dovoljno vremena da se za dana vratimo, pa mijenjamo plan i krećemo na dobro poznatu rutu – na Gorščicu.


Slika 1- Pogled s brane Bidrovec na pećinu Konjska glava koja se sjaji u jesenskom ruhu.
Svako godišnje doba ima svoju posebnu ljepotu, a jesen svojim toplim bojama baš djeluje umirujuće…


Slika2 – Cebićev mlin u radovima
Na Gorščicu se može doći utabanim planinarskim stazama iz Bidrovca i Vidovca a naša omiljena staza vodi pješice preko brane Bidrovec i dalje uz potok. Na jednom mjestu pregazimo potok, dakako kod višeg vodostaja odustajemo od prijelaza preko potoka, pa nastavljamo radije kroz grmlje i gustiš do nekadašnjeg Cebićevog mlina koji je trenutno u kompletnoj obnovi.


Slika3 – Izvor Žljebec
Malo dalje putem dolazimo do izvora Žljebec na kojem mnogi izletnici natoče vode ili utaže žeđ na licu mjesta. Takva voda već odavna ne izlazi iz naših slavina, nažalost!


Slika4 – Srušeno hranilište

Dalje idemo šumskim širokim putem, pa skrećemo desno kroz šumu i dolazimo na stazu. Puno je lišća na tlu, pa je malo sklisko pod nogama, no, uz nešto malo proklizavanja , dobro napredujemo.
Uz put primjećujemo da je hranilište za srne srušeno. Vjerujem da će prije snijega biti popravljeno.
Slika5 – Stijena uz stazu

Sa staze izlazimo opet na put.
Slika6 – Putokaz

Smjer Vidovec, Bidrovec, Trnava, vrijeme pješačenja sve je jasno!
Slika7- Drvo s oznakom za kuću

Koja, kakva, čija kuća? Zna se! Kaptolska lugarnica Gorščica domaćina Jure!
Slika8 – Križni hrast

Već smo kod Križnog hrasta, raskrižja s kojeg se može na tri strane: prema Bidrovcu , Vidovcu, i dalje prema Gorščici i planinarskoj kući.
I evo nas na Gorščici!
Slika9 – Gorščica livada

Livada a na livadi slamnata kućica
Slika10 – Gorščica kapelica
Ovdje se u prigodne dane služi i Sveta misa.


Slika11 – Gorščica kuća
Tu je dobro znani Jura i ekipa koja se brine da izletnici i planinari ne ostanu gladni Znam da se vikendom može naći jela za svakog ponešto, od roštilja, peke, juhe od vrganja, rižoto od trubica ,štrudle itd…Danas je četvrtak , pa ono što je tko ponio sa sobom ,to će i jesti –ako je gladan.


Slika12 – Umjesto šumskim stazama kući se vraćamo kolnim putem
Malo smo se zadržali, pa krećemo natrag. Odustajemo od prečice i idemo širokim šumskim putem natrag, jer čitavim putem uz put teče potočić i baš je lijepo hodati uz vodu, pogotovo sada kada nema napasnih komaraca.


Slika13 – Ovaj čisti potočić teče i teče.
Spaja se s još jednim i zajedno čine potok Bidrovec


Slika14 – Lijepa drvena kuća – sjenica uz potok kod Malih Cebića
I evo nas opet kod mlina i lijepe drvene kuće uz potok, još malo pa smo kod brane Bidrovec.


Slika15 – Pogled unatrag
Bacili smo još jedan pogled na krajolik kojim smo prošli.


Slika16 – Pogled prema brani
Za planinare koji dolaze iz Zagreba napomena: S druge strane brane je okretište autobusa br. 205 linija Bidrovec – Dubrava. Za nas još par stotina metara i doma smo, vremenski sve ukupno 4 sata. Kratak, lijep izlet!

 

Prvi snijeg u brdima iznad Trnave

Ljubitelji prirode Zvjezdana i Ivan Šantek jučer (27.10.2010.) su pošli na svoju uobičajenu tjednu šetnju šumom. S obzirom da je bio lijep i sunčan dan zaželjeli su se popeti visoko sve do Hunjke do popularnog planinarskog odredišta visoko iznad Markuševečke Trnave. Hunjka leži na nadmorskoj visini 875 m. Sa nje se pruža prekrasan pogled na Hrvatsko Zagorje i na Slovenske planine. Stigavši u gornje dijelove brda Ornjak, na njihovo veliko iznenađenje i radost dočekao ih je bijeli pokrivač. Tu su zastali i napravili ovu snimku koju žele podijeliti sa posjetiteljima bloga Markuševec. /Ivan Ročić/

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: